Singer-songwriter-violončelist Ben Sollee prošle je godine svoju turneju nazvao "Ditch the Van Bike Tour". Na njoj je zajedno s ekipom i svom silom opreme (s violončelom natovarenim na stražnjem portapaku bicikla!?) krenuo na proputovanje dugo 1500 + milja. Ako ne vjerujete kako su to izveli možete pogledati komad video dnevnika avanture. Nedavno je u Lexingtonu u državi Kentucky prije promocije friškog drugog album "Inclusions" pozvao ljude da na koncert svakako dođu s biciklima te je nakon koncerta dio zarade donirao lokalnoj volonterskoj biciklopopravljaoni. Ima toga još, ali da skratim. Meni bi ove informacije bile dovoljne. Skidam odmah + pokušavam skužiti kako doći do bicikle s ovako velikim portapakom!

Ipak, moj se prvi susret s Benom već desio prije koju godinu, a obzirom na okolnosti nisam ga mogao ignorirati. 2008. je zajedno s Jimom Jamesom iz omiljenih My Morning Jacket snimio pjesmu "Only A Song" za svoj EP "Something Worth Keeping", a prošle je godine Jim producirao album "Dear Compainion" s kojim su Ben i kantautor Daniel Martin Moore htjeli skrenuti pažnju na devastaciju Apalačkog gorja. Sollee je navodno gostovao i na novom albumu Jima i ekipe, a već se prije koji dan pojavio na njihovom koncertu na kojem je osim svog solo nastupa zasvirao violončelo i na njihovim pjesama "Golden", "Smokin’ from Shootin’" i novijoj "Wonderful" s nadolazećeg albuma "Circuital". Uglavnom, vjetar u leđa već neko vrijeme ne posustaje pa se situacija nakon slabo popraćenog prvijenca "Learning to Bend" malo promijenila.

"Learning to Bend" je bez velikih pretenzija i napora ispao vrlo dobar pop mišung folka, bluegrassa, jazza i R&B-a. Uz violončelom prošaranu odličnu obradu "A Change Is Gonna Come" Sama Cookea i magiju kojom uživo zna zazivati spontanost Jeffa Buckelya, Benu bi uz malo više medijske pažnje nakon prvog albuma ostalo malo mjesta za skromnost. No, prevarili biste se ako sumnjate da bi ovaj mladić mogao dodatno kapitalizirati svojih pet minuta slave nakon intenzivnijeg druženja s Jimom i ekipom. Nema tu nikakvih velikih najava i drastičnih promjena u zvuku. Ben na svom drugom albumu slijedi istu recepturu.

Pred vama je deset pjesama raspoređenih na samo 35 minuta. Ben se uz kombinaciju klasičnog/neklasičaog sviranja violončela prima mandoline, gitara, basa, lap steela, autoharpa… Pokušajte zamisliti nekog sporednog lika u seriji Treme, uličnog svirača koji bi vam uvijek mogao ponuditi dozu dobrog raspoloženja i odlične svirke. Zato nije problem u tome da Ben ne želi riskirati s nečim novim. On jednostavno zna da to trenutno ne bi imalo veze s njime. "Inclusions" je jednostavan i čak radiofoničan folk album isprepleten nenametljivim soul, jazz i R&B elementima, a pošto se autorov naglašeni društveni aktivizam samo suptilno provlači kroz pjesme, tekstovi uglavnom slave i propitkuju odnose s najbližima. Ima tu i nešto benigne tihe patnje i žaljenja za izgubljenom nevinošću, ali Ben to prihvaća kao nešto sasvim normalno pjevajući: I can see the patterns / I can feel the repetition / …you’re hurting / But it’s gonna be alright, it’s gonna be alright…

Iako sam se potiho nadao da će "Inclusions" biti njegova velika prilika, Ben me spušta na zemlju podsjećajući da nema ništa veće od života u kojem su najvažniji obitelj, prijatelji, aktivizam u lokalnoj zajednici, bicikla i dobro raspoloženje. Glazba je samo jedan u nizu glavnih generatora njegove sreće, a uz ovakvu kombinaciju svaka napuhana priča ne bi imala smisla. Ben silno želi bolji svijet, ali u tom svom podvigu nije lijena galamdžija i zasigurno vam neće prodavati maglu. Kako ide ona stara i otrcana? Misli globalno, djeluj lokalno. E pa naka mu je!

Cijeli "Inclusions" možete poslušati na bensollee.bandcamp.com