Dub Colossus je projekt koji je pokrenuo Nick Page koji je svašta radio u glazbi, a najpoznatiji je kao dio sada već pomalo kultnog Transglobal Undergrounda koji su bili dio prvog vala world music glazbe. Njegova ideja oko nastanka ovog albuma bila je jednostavna – otišao je u glavni grad Etiopije, Addis Abebu, okupio tamošnje poznate i nepoznate glazbenika i s njima 'džemao' u jednoj kućici. Sve je to snimio kao demo, na povratku u Englesku predao ljudima iz Real Worlda kojima se materijal svidio i koji su platili ono što je bilo potrebno da etiopski glazbenici dođu na Otok, zajedno s Pageom uđu u „pravi“ studio i snime jedan od boljih world music albuma u prošloj godini. (Da, "In A Town Called Addis" objavljen je pred kraj prošle godine, a sada je već travanj na vratima, ali što ću ja kada sam Dub Colossus otkrio tek nedavno.)

Odmah treba istaknuti kako je ovaj album jako daleko od svih onih world music albuma zasnivanih samo na tradicijskom pjevanju i instrumentima. Ovdje ćete čuti i blues, pogotovo jazz improvizacije, a kako se u nazivu benda krije riječ 'dub' jasno je kako je dobar dio albuma protkan dub zvucima. No, onaj tko bi uspio smisliti žanr za ono što se čuje u ovih 70-ak minuta trajanja albuma dobio bi od mene obećanje kako do kraja godine u recenzijama na Pot-listi neću spomenuti My Bloody Valentine.

Između mnogobrojnih Etiopljana koji su surađivali na ovom albumu ipak se izdvaja nekoliko imena: pjevačice Sintayehu Zenebe i Tsedenia Gebremarkos, saksofonist Feleke Hailu, pijanist Samuel Yirga te Teremag Weretow koji pjeva te svira messenqo, tradicionalno etiopsko žičano glazbalo. Oni će, nakon što je Dub Colossus dobio velike pohvale za ovaj album, zajedno s Pageom nastupati na velikim glazbenim festivalom. No, u stvaranju ovog albuma sudjelovalo je još 10-ak drugih glazbenika koji su dali veliki obol cijelom zvuku.

Album udara odmah na prvu. Uvodna pjesma "Azmari Dub" je odličan spoj klasične dub podloge, odličnih braseva i fenomenalnog glasa Sintayehu Zenebe. Mantričnost koju dub ima u sebi odlično djeluje u kombinaciji s, za tu vrstu glazbe, egzotičnim jezikom te Dub Colossus već u startu imaju hit. Ovakav uvod albuma usporedio bih sa sjajnom "Savali" s posljednjeg albuma Amadou & Mariam koju je producirao Damon Albarn. Možda je "Azmari Dub" plesnija na neki drugi način od "Savali", ali kombinacija moderne produkcije s ženskim afričkim vokalima u obje pjesme zvuči odlično.

Lagani prijelaz s instrumentalnim dubom ("Entoto Dub") dovodi nas do slijedeća dva hita na albumu – "Taled Kushi" je lagana pjesma naslonjena na saksofon, a "Shegye Shegitu" blues kakvog se ne bi posramili ni berači pamuka u najgore doba ropstva na najgoroj južnjačkoj farmi. Odlična klavirska dionica toj pjesmi daje potpuno neobičan prizvuk i pretvara je u još jednog favorita za dugotrajno preslušavanje. Nakon nove dvije dub pjesme, centralni dio albuma čine tri laganije pjesme oslonjene na ženskim vokalima od kojih je "Neh Yelginete" treći vrhunac albuma. Jazz 'dvoboj' klavira i saksofona začinjen je fenomenalnim glasom Tsedenie Gebremarkos. Šestominutna pjesma na trenutke ima elemente klasične jazz improvizacije, a slušajući je lako dođete do zaključka kako se bend mogao zvati i Jazz Colossus.

Slijedeći dub ("Ophir Dub") zasnovan je na zvuku orgulja (!), "Sima Edy" jedina je pjesma na albumu koja zvuči potpuno tradicionalno, "Ambassel" vraća Zenebu u prvi plan, a završna "Mercato Music" odličan je instrumental u kojoj opet saksofon ima glavnu ulogu.

Haile Selassie bi bio zadovoljan kako su mu se sunarodnjaci prezentirali svijetu, Nick Page može biti ponosan kako je 'odradio' ovaj projekt, a za nadati se kako se Dub Colossus neće zaustaviti samo na njemu. Ovako odličnu kombinaciju tradicijske glazbe, vrhunskih glazbenika i sjajne produkcije bilo bi šteta ne ponoviti.

http://www.myspace.com/dubcolossusmusic
http://www.realworldrecords.com/artists/dub-colossus