Recenzije

Jakuzi's Attempt III Wire Global Recordings 2010.

srijeda, 22. rujna 2010

Jakuzi's Attempt je relativno mlad austrijski prog hard-core trio koji je sa samo jednom pločom uspio skupiti impresivnu listu bendova s kojima je nastupao - The Locust, Melt-Banana, Zu, Alec Empire i mnogi drugi. Novu ploču su promovirali kao pratnja Zeni Gevi.

Moja iskustva s koncertima austrijskih bendova su u pravilu loša. Nije da sam ih vidio milijun, vidio sam ih niti desetak, ali gotovo uvijek se radilo o ne baš oduševljavajućim koncertima. To možda nije čudno niti po sebi išta govori o austrijskim bendovima, jer i statistički i količinski sam najvjerojatnije bio na više loših koncerata hrvatskih bendova, a o hrvatskoj sceni jednostavno ne mogu misliti ništa loše (!). Ali ne bih to spominjao da nisam nekoliko puta od različitih ljudi čuo opaske u negativnom tonu o austrijskim bendovima tj. o austrijskoj glazbenoj sceni.

Osobno ne znam gotovo ništa o austrijskoj sceni i nemam niti imam potrebu imati stav o njoj, ali sam sam u nekoliko navrata posvjedočio iznimno lošim koncertima i prizorima poput primjerice toga da bend solidnih nojzerskih rifova i malo duljih ali razmjerno zanimljivih drone eksperimentiranja u jednom trenutku izvadi razbijenu činelu, pilu i bibliju te počne pilati činelu i derati se 'aleluja!' (Ne mogu se sjetiti imena benda, ali istina je! Prije par godina u Linzu na koncertu Dÿsea). U tim trenutcima mi se javi ona nelagoda koja me natjera da se okrenem i odem do šanka i nađem nekoga koga poznajem tko je odustao prije mene.

Nešto u tom stilu su nam dva puta u Zagrebu u SC-u priuštili i Jakuzi's Attempt kao predgrupa Zeni Gevi. Usred inače razmjerno neuvjerljivog i mlakog nastupa bubnjar je pustio loop, gitarist i basist su napravili feedback između gitara i pojačala i svi su bez nekog jasnog ili barem nagovještenog povoda, i bez vidljivog žara počeli skakati u publiku, pogati i nebulozno vrištati. Tada sam se naravno okrenuo i otišao prema atriju SC-a misleći da je koncert gotov, da je to bio njihov 'grand finale'. Koncet (dramatični obrat?) nije bio gotov, a ja mu se nisam vratio.

Zašto onda pišem o Jakuzi's Attemptu? Uživo nažalost trio iz Wolfsberga u Austriji (na wikipediji pronalazim da je to mjesto od dvadesetipet tisuća stanovnika u Koruškoj) malčice ostavlja aftertaste arty patvorenosti. Taj art segment (koji i sami ističu na svojim stranicama) im se možda ne bi smio zamjeriti, ali teško ga je progutati. No pored toga tu se radi o zapravo meni stvarno dobrom bendu i stvarno dobrom albumu.

Njihov treći uradak "III" je iznenađujuće dobro produciran album od četiri stvari od kojih mi niti jedna nije loša, a nelošošću se najviše ističe posljednja "Erratic Kids". Kao i kod ostale tri stvari, riječ je uspješnom i usudim se reći organskom hibridu nekoliko žanrova i estetika kojima je jedini zajednički predznak distorzirana gitara, a to me dovodi do toga da je pokušati dostojno opisati njihov zvuk posao kojemu nisam dorasao. No kako bilo, u osnovi se radi o (kako to sami kažu) progresivnom harc coreu. Žanrovski je to daleko izvan mojeg faha, pa ih ne mogu žanrovski ni opisati. No ako im se i dozvoli etiketa progresivnog (post?) hard corea ili pak da neka druga, valja reći da radi o bendu glazbeno širokih vidika i vrlo zrelog zvuka. Zapravo, nakon što ih čovjek doživi u živo, iznenađujuće zrelog zvuka.

Koliko razočaravajući lajv nastup mijenja moje mišljenje o bendu, ne znam. Album mi je stvarno dobar i nekako mi nije teško zaboraviti loš koncert (Pogotovo jer je te večeri Zeni Geva bila jedan od najboljih koncerata koji sam gledao ove godine). Tim arty stavom (ili pozom?), prog i mathcore rifovima, post-hard core prijelazima, harmonijama i vrištanju maknut je fokus s glazbe i pjesmama je oduzeta sirovost bez koje takva glazba uživo ne može. Ali album mi je stvarno dobar i jedva čekam sljedeći. Mislim da podsvjesno jedva čekam i sljedeći koncert.

www.myspace.com/jakuzisattempt
www.jakuzisattempt.com
www.wiregloberecordings.com

P.S. Ne znam što sam mislio kamo će me uvod odvesti i kako ću tu priču završiti. Ali trebalo je nekako započeti. Kako bilo, osjećam potrebu spomenuti nekoliko austrijskih bendova koji mi trenutačno padaju na pamet koji su mi u zadnje vrijeme privukli pažnju i nadam se njih jednom vidjet uživo pa da se i ja i drugi možemo posrat po sebi. Valina, Bulbul (zakon spot!) te The Closing (veći dio recenzije sam napisao slušajući ''Why Not'' i staru ''Tom Waits'' koja je zakon - nema je na majspejsu, ali će vam ju poslati ako ih pitate).