Recenzije post-rock albuma na pot listinim stranicama uglavnom u sebi imaju određenu dozu ispričavanja. Razni su se autori okušali u pisanju recenzija o post-rock ili sličnim albumima, a često se mogla pročitati ona rečenica 'ovo zvuči kao nešto već milijun puta odsvirano, ali dobro je'. Kao da se nema što pametno reći o ovom žanru već se uvijek pribjegava svojevrsnom ispričavanju.

Takav stav je donekle jasan. Jednostavno, prošlo je već dosta godina od vrhunca post-rock žanra, od vremena kada je tako svirana instrumentalna glazba predstavljala nešto ultrazanimljivo. Iako ni u doba tog vrhunca post-rock nije predstavljao nešto potpuno originalno, činjenica je da je bilo zanimljivo vidjeti kako su se neki bendovi odlučili poigrati s klasičnim rock postavkama. Ubijanje svake vrste klasične strukture rock pjesama bilo je u skladu s vremenom koje je tražilo nekakve promjene, pa makar one bile i prividne. No, kao što rekoh, od tada je prošlo dosta vremena baš kao i od drugog post-rock vala koji je donio cijelu nakupinu groznih bendova koji su u jednom trenutku prijetili potpuno uništiti ovaj žanr, ali im to srećom nije uspjelo. Bendovi poput If These Trees Could Talk pokazuju kako post-rock i dalje može biti zanimljiv.

U stvari, to teoretiziranje o ovom žanru je nešto zbog čega i recenzije znaju biti suhoparne. Nakon svega što je post-rock tijekom godina donio i na koje se sve načine prezentirao i transformirao, jako je malo onih grupa koje tom žanru pridonose neki novi element. No, bez obzira na možebitnu neoriginalnost i dalje se cijene (barem ja) bendovi koji od tog 'klasičnog' načina sviranja post-rocka naprave album koji ima glavu i rep, album koji je poprilično zanimljiv.

Evo recimo If These Trees Could Talk.

"Red Forest", drugi album benda iz LeBronovog grada, zadovoljava sva pravila žanra. O Od samog početka priča se pravilno razvija - uvod, zaplet, razvoj, vrhunac, rasplet. U teoriji to zvuči jako lako za odsvirati, ali u teoriji dosta toga je lako napraviti pa je malo onih koji to rade na pravi način. Ako bi ih se trebalo uspoređivati s nekim, ja bih povukao paralelu s Explosions In The Sky s dodatkom ponekih post-metal (ili je bolje reći samo metal kada je već jasno da se radi o nečemu što je post) dionica koje se od ovakvih bendova posljednjih godina praktično i očekivaju. If These Trees Could Talk, osim što imaju priglupo ime i slične nazive pjesama, ali to je isto nešto što valjda ide sa žanrom, odlično vladaju svojom glazbom u koju vas uvode postepeno, a zadržavaju uvjerljivim dionicama.

Ovih 50-ak minuta 'crvene šume' s razlogom se mogu zadržati u vašim playerima, pogotovo dok se, recimo, šetate nekom prirodom u ovo rano proljetno vrijeme. Gitare se lijepo prepliću, pogotovo u uvodnom dijelu albuma, a žestoki, distorzirani trenutci se događaju u pravim trenutcima. "They Speak With Knives", a pogotovo naslovna "Red Forest" predstavljaju svojevrsne vrhunce albuma, ali If These Trees Could Talk su prije svega napravili jedan zaokruženi album koji svoju snagu vjerojatno u potpunosti ispoljava na koncertima.

A i to ćemo imati priliku doživjeti. U sklopu svoje europske turneje ova će grupa 17. travnja svirati u Tvornici. Mogli bi nam priuštiti jedan dobar, energično-meditativni koncert. Ono, tipično post-rockerski. Nekome dosadan, a nekome jako nabrijan i zabavan.

www.ifthesetreescouldtalk.com