Mislim da nakon 20 godina veze nekoga ili bezuvjetno voliš ili bezuvjetno mrziš. Ili, najgore, totalno ti je svejedno. Heh. Peppersi sviraju skoro 30 godina, al mi dejtamo tek dvadesetak. Nije uvijek bilo bajno. Nekada ih nije uopće bilo, pa sam se nakon "Stadium Arcadium" ja poprilično ohladio, ali nikada nije došlo do one točke kada čovjek prestane ne razmišljati o zajedničkim trenucima ili o bilo kakvoj zajedničkoj budućnosti. Čak i u najtežim trenucima mučenja s prethodnim albumom, koji je na svu nesreću još morao biti i dupli, nisam dao da se omalovažavaju ljudi koji su snimili "Freaky Styley", "Mother's Milk", "Uplift Mofo Party Plan" i "One Hot Minute". Premda, istini za volju, nije baš bilo puno ljudi koju su dijelili moje mišljenje da je "Stadium Arcadium" močvara dosade. Ljubičić je samnom prolazio nevjericu brutalne osrednjosti tog albuma. Drugi, ili nisu ni poslušali ništa osim "Danny California" i "Snow" ili stvarno misle da je ta ploča dobra. A neka. Svako ima pravo na svoje mišljenje, a Ljubičić je nakon 2006. rekao zbogom Peppersima i kada je nova ploča izašla samo odmahnuo „...ne zanima me...“.

Volim Pepperse, ali daleko više volim Ljubičića. Tako sam u njegovo i svoje ime odlučio biti jak i vratiti se Peppersima kada je prije par tjedana procurio novi album. Jer bivši ljubavnici to zaslužuju. Oni su u biti vrsta odraza nas samih i trebali bi ih poštivati. Valjda ste ih po nekom jebenom kriteriju birali. (Ovo jebenom je bilo namjerno. Kuiš?!) Nekadašnji partneri bilo kojeg predznaka zaslužili su vaših 40 minuta ako vam se obrate svakih par godina. Osim ako vam nisu silovali kornjaču i u amfetamin ludilu pišali po pločama. To je jedan od rijetkih scenarija kada ih možete i trebate izbjegavati.

Iako razočaran zadnjim izdanjem nisam nikada prestao blagoslivljati tulume pjesmama RHCP-a. U autu se "One Hot Minute" uvijek vrti u ogromnim količinama i dalje ću se žustro raspraviti s bilo kojim nadristručnjakom koji će olako šutnuti taj album jer je to onaj album na kojem nema Frusciantea i gitaru svira onaj pozer. Taj albuma možda ima najbolje tesktove i aranžmane koje su Peppersi ikada snimili. Sori svim idolopoklonicima Johna F. Ja volim Johna i više manje sve što je ikada radio i s bendom i solo, ali, nažalost, najbolja Peppers ploča od '89 do '10 je bez njega.

Da se vratimo na razlog zbog kojega ste svi došli na ovaj osvrt.

Čuo sam prije nekog vremena da se sprema nova RHCP ploča. Zvat će se "I'm With You". Hm. Pa to je prokleto-jebeni naslov. Tri riječi, kratko, jasno i kada se iskreno nekome kažu imaju vrijednost jednog 'volim te'. Čini se banalno, no ustvari ima težinu srca plavog kita. Dakle naslov nije loš. Dapače, odličan je. Nedugo nakon objave čitao sam neki intervju s Fleaom i čovjek je rekao da stiže nova ploča i da su svjesni da su u prošlosti snimili neke bezvezne stvari (nadam se da je mislio na "Stadium Drkadium") i da nova ploča nije nikakvo odrađivanje. Zvuči super.

Prvi singl "The Adventures Of Raindance Maggie“ je vratio neke strahove da će nova ploča biti na tragu prošle. Nakon par slušanja napustio sam ovo stajalište i zaključio da se radi o mainstream radio rock pjesmi s Peppers funk manirima i to me oduševilo. Jer više nema mainstream rock stvari! 'Naš ono neki U2, neki REM. Tako je prvi dejt naše obnovljene fuckbuddy veze prošao ok. Ne bajno. Dovoljno da se opet nađemo kod mene i da čujem što se još dešavalo zadnjih 5 godina.

Druga stvar koja je procurila je ujedno i pjesma koja otvara novi album. "Monarchy Of Roses" ima grozan naslov, ali je sve drugo zarazno. Pogotovo refren. Primijetio sam da počinje s distorziranim vokalom kao i "Warped" na "One Hot". He-he. Gitare škripe, bas pati od palpitacija i činele pljušte.

Nakon uvodne dolazim do razloga zašto sam inzistirao napisati ovaj osvrt. Druga stvar, "Factory of Faith" - sve ono zbog čega volim Pepperse. Debela basčina, 1-2 ritam, gitara koja i u najtišim i najglasnijim dijelovima ima jednaku važnost i rep dikcija s refrenom koji isključuje gravitaciju. Nakon 3 minute cijela stvar odlazi u totalno !!! smjeru i cijelom instrumentalnom minutom zatvara stvar i otvara ventile. Naravno da je pjesma o ljubavi (još nepronađenoj pravoj ljubavi) i o tome kako nikada nije OK odustati od snova.

Uz "Factory" trenutno sam potpuno zaljubljen u "Dance Dance Dance". Ona zatvara album i bend nije mogao bolje završiti svoje deseto izdanje. Za potrebe snimanja albuma dogovorili su suradnju s perkusionistom Maurom Refoscom i više ili manje njegovom krivicom na "Dance Dance Dance" (te na "Did I Let You Know") jasno se čuje afro beat utjecaj. Kada album koji se bavi s ljubavi, prijateljima, prolaznošću i smrti završite s onako fino reverbanim gitarskim uvodom i stihovima dance, dance, dance all night long, dance, dance, dance, cuz we got strong i give yourself a chance to find a way i tell your mom and dad it's all ok teško je ostati ravnodušan.

"Ethiopia" će vas pretvorit u onog lika koji cijeli dan samo pjeva dio pjesme u trajanju od 2 sekunde. I a o a i a e je sve što vam treba da se navučete na ovu stvar.

Još jedna Peppers-retroizirana pjemsa je "Look Around You". Ponovno rep dikcija i najumjetnije zvučeći pljesak na svijetu. Pljes-pljes! Totalni zakon.

Prije spomenuta "Did I Let You Know" sadrži onaj rjeđi, ali uvijek odličan, RHCP sastojak. Trubu! Svi znamo da Flea svira trubu koja se samo na ovoj pjesmi pojavljuje. Uvijek mi bude žao što se truba uvijek zapostavlja, ali svaki put kad se pojavi tako fino sjedne da možda ne treba kvariti s pretjerivanjem. Ova pjesma je i prva na kojoj sam primijetio naglašenije vokalno sudjelovanje Josha Klinghoffera. Nisam primijetio da ga se puno stavljalo u prvi plan pa mi je ova stvar i radi toga odskočila od ostatka. Prvo sam mislio da je neka žena. Tada sam se sjetio Josha! Drago mi je da je on uletio na Johnovo mjesto, jer mislim da kuži i Johna, a onda i preko njega Pepperse bolje od drugih kandidata. Usprkos nekim pisanjima gitare nema ništa specijalno manje nego na drugim pločama. Ljudi imaju niska očekivanja od Josha, jer nije Frusciante. Kako jadno! Taj lik jede/jebe gitaru. Samo da se zna.

Sada kad sam vas zasuo s isticanjem poskočnih pjesma da se prebacimo na one sjetnijeg ugođaja i sporijeg ritma. Niste valjda mislili da su Peppersi zapostavili svoju trademark malenkoliju koju uspješno guraju od tamo negdje "Breaking The Girl", preko "My Friends", a o pjesmama s "Californication" i "By The Way" da ne pričam? Ako se osjećate ranjivo i breme prolaska života vas tišti možda vam u društvu "Brendan's Death Song", "Police Station" ili "Meet Me At The Corner" (još jedna numera s glasnijim Klinghofferom) bude lakše. Meni uglavnom bude teže pa se držim ostatka s napomenom da samo antisluh ne može čuti ljepotu "Brendan's Death Song" i kitičnog dijela (to je hrvatski verse) "Police Station".

Uvijek je nezgodno recenzirati album koji vam se jako svidio. Uvijek dođe onaj dio u recenziji gdje ističete pojedine pjesme i neke zauvijek ostanu van kritičarskog diskursa. Te su i najčešći kandidati za izostavljanje iz live repertoara. I tako ostanu osamljene na albumima. Ljudi ih redovno preskaču, kritičari i bendovi ih ne izvode... Stoga, izdvojit ću još "Happiness Loves Company" uz koju možete odkoračati na palačinke u obližnju palačinkarnicu i osjećati se utoliko bolje. Još ako vas neka draga osoba čeka tamo stavite joj jednu slušalicu u uho i zajedno stupajte ulicama kao da vam se živo jebe.

"Even You Brutus" je zanimljiva. Teže odrediva. Bilo mi je teško nešto smisleno istaknuti o njoj, jer funkcionira na nekoj čudnoj razini. Nemojte preskakat ovu stvar. Preskačite "Annie Wants A Baby" i "Goodbye Hooray" ako baš želite nešto na albumu zanemariti.

I to su sad sve stvari.

"I'm With You". Vrlo dobar album benda koji nije zaboravio na život izvan stadiona. Album benda koji možda nikada neće bit komercijalno relevantan kao što je nekad bio samo što mu to nikada nije ni bio cilj. Kao što je DJ Bobo jednom rekao: „OK je biti važan, al je važnije biti OK“. Ovaj album je totalno OK.

*****

"I'm with YOU.", reče on zvučnicima i potraži cigaretu. Ne puši, al' nakon seksa je to standardno. Nakon vrlo dobrog seksa. Samo da još uspije šmugnut u WC da Ljubičiću SMS-om pošalje smajlić s popratnom porukom: „Sve prošlo dobro. Opet smo zajedno. Dođi koji dan na menage a trois. Falio si nam.“

P.S. Dodatne stvari radi kojih možete čupati kosu u režiji DJ Lejma: najbolji albumi Faith No Morea, Smashing Pumpkinsa, Becka, Soundgradena i RATM-a su "Album Of The Year", "Machina: The Machines Of God", "Midnite Vultures", "Down On The Upside" i "Battle Of Los Angeles".

redhotchilipeppers.com