Od prvog susreta sa Fiery Furnaces dvije i neke njihova glazba se mogla prvenstveno okarakterizirati kao teška i slojevita. Preslušavanje albuma u početku zna biti izuzetno naporno i na momente mučno, ali tijekom vremena stvari počnu polako lijegati svaka na svoje mjesto i temeljito nagrađivati trud slušatelja, što nije mala stvar danas kada imamo poplavu bendova koji se trude biti kvazi-kompleksni, a na kraju ispadnu pozerske karikature.

"I'm Going Away" ćete vjerovatno mrziti na prvih par slušanja. Čemu onda toliko muke i truda da prožvaćete nešto više od tri-četvrt sata glazbe kada je u ovo ljetno vrijeme daleko lakše posegnuti za nečim pitkim i(li) plitkim? U vrijeme prije vladavine mp3-a glazba se daleko pomnije i repetitivnije preslušavala, a FF kao da su namjerno isprogramirani za to predinternetsko doba s tim da su roditelji blizanaca Eleanor i Matthew Friedberger zakasnili par godina sa začećem istih pa se njihov bratsko-sestrinski projekt zatekao zaglavljen u krivom vremenu. Ili su se možda baš namjerno zaglavili u ovoj eri kako bi doprli do što većeg broja slušatelja istovremeno odbivši barem još toliko? Zvuk FF nameće filtraciju kao bitan element, ali je glazba bitnija. Onaj tko se ne naoruža strpljenjem će brzo odustati i propustiti jedan čarobni kolaž nepredvidljivosti, bluesa, folka, rocka, country-ja i kabarea.

"I'm Going Away" bi komotno mogao proći i kao njihov najbliži mainstreamu album. Dok su na prijašnjim pločama gotovo kao pravilo koristili nepredvidivost, sonične piramide i vrludavi instrumentarij, a sve to skupa je nosio moćni Eleanorin glas dok sada imamo puno čistije, gotovo klasične pop-pjesme. FF ne bi bili to što jesu da ne pribjegnu kojem izletu s onu stranu pameti, ali je baš simpatično da su svoje kreativno ludilo uspjeli dovesti na neku prizemniju razinu, a pritom su ostali dosljedni sebi i sindromu nesvjesne filtracije slušatelja. Jer ma koliko išli stepenicu bliže pop vodama, crta bizarnog je još uvijek prisutna i naglašena, u nekim trenucima kroz instrumentalne izlete koji naizgled ne vode nikuda, a katkad čisto kroz vokalne akrobacije ranije spomenute sestre blizanke. Saluni puni inbreeda, sumnjivo izobličenih lica i krivo izraslih udova u američkome heartlandu dobili su ovim djelom primjerenu glazbenu posvetu na koju mogu po želji ili zaplesati ili se pohvatati sa rodicom/sestrom i odvući je u obližnje grmlje. Ili biti ultra romantični prema istoj zavrtivši joj jednu od najboljih ovogodišnjih balada, prekrasnu "Lost at Sea".

Pored te ekipice iz močvare, svi strpljivi ljubitelji uvrnutog rocka bi trebali naći nešto za sebe u zvučnom svijetu FF-a. Kao što dokazuje sedmi studijski album, Fiery Furnaces su bend za koji uvijek možete računati da će isporučiti (ne)očekivano i nešto više od toga. Neki bi rekli da su konstantni, a primjerenije je ipak reći: Semper Fidelis.

http://www.myspace.com/thefieryfurnaces

http://www.thefieryfurnaces.com/site/