Cijela poplava novih shoegaze bendova koja se događa posljednjih godina nije me previše zaintrigirala. Nakon početnog oduševljenja činjenicom da se opet svjetlo bacilo na najdražu mi muzičku scenu, došao sam do zaključka kako su moderni shoegaze bendovi jednostavno bezlični. Nema u njima tih emocija koji su bili osnovni trademark generacije britanskih muzičara s početka devedesetih, sve se svelo na ponavljanje forme bučno-nježno-bučno, dizajniranje covera s previše blur efekata i isprazno korištenje tekstualnih fraza.

Nakon prethodnih riječi činilo bi se kako je najveći doprinos shoegaze revivalu dala činjenica kako su se neki bendovi ponovo okupili i održali nekoliko koncerata, ali bilo bi jako pogrešno reći kako novi shoegaze val nije dao nekoliko zanimljivih albuma i bendova. Ovogodišnje najveće otkriće je grupa I Break Horses i njihov "Hearts" album.

Iako nazvani po pjesmi koju je Bill Callahan napisao za vrijeme dok je stvarao pod imenom Smog, već na prvo slušanje sasvim je jasno kako su Maria Linden i Fredrik Balck, švedski duo koji stoji iza imena I Break Horses, svojim zvukom dosta daleko od Smoga. Od prvog trenutka oni nas uvode u svoj prigušeni shoegaze svijet u kojem caruju bučne gitare, jednostavne klavijaturske dionice, isti takvi ritmovi i zavodljivi, efektima prekriveni Marijin vokal.

"Hearts" će tijekom preslušavanja u sjećanje prizvati grupe Slowdive (sjajna "I Kill Your Love, Baby", pa i "Cancer"), My Bloody Valentine (ne toliko u nekoj određenoj pjesmi koliko u iznenadnim bacanjima neke dionice 'u drugi plan'), Lush iz faze prije "Lovelife" albuma (početak pjesme "Winter Beats", pa i "Hearts" iako I Break Horses koriste puno više klavijature nego je to Lush radio), a atmosfera će na trenutke prizivati "Twin Peaks". Ipak, I Break Horses u nikakvom slučaju nisu plagijatori spomenutih bendova. Dapače, usporedba s njima je nešto što bi im svakako trebalo laskati jer nije lako stvoriti atmosferu koja priziva Slowdive ili Lush iz njihovih najboljih dana.

I Break Horses su u svojih prvih 40 diskografskih minuta pokazali što treba napraviti za dobar (shoegaze) album. Jednostavno, Maria i Fredrik su otpustili emocije, glazbeno naslijeđe prihvatili, ali ne i reciklirali ga. Njihova muzika je na trenutke i uznemirujuća, ali samo zbog dojma kako su se njih dvoje potpuno otvorili i propustili slušatelje u neku svoju priču. Za razliku od velike većine bendova koji su jednostavno prazni, I Break Horses će svojim novim albumom u potpunosti ispuniti vaše zvučnike.

www.ibreakhorses.se