Nakon što je prošle godine sa "Several Shades Of Why" pokazao da mu nije potreban zid pojačala i jazzmaster kako bi snimio odličan album, J Mascis se vratio matičnom bendu i uz pomoć Barlowa i Murpha isporučio, po mom mišljenju, album godine.

"I Bet On Sky" je malo smireniji i malo manje zvučno nabrijan od dva post reunion albuma "Beyond" i "Farm", ali sve ostale sastavnice su tu – upaljen fuzz (doduše s malo manje drive-a), solaže i predivne melodije te Mascisov glas tek mutiranog tinejđera. Također, za razliku od prethodna dva albuma, na albumu se proširio instrumentarij pa se na uvodnoj "Don't Pretend You Didn't Know" tako pojavljuje i klavir i prati solažu uz pomoć tek par vrlo efektnih nota. Na nekoliko pjesama ulogu pratnje, umjesto standardnog masnog drivea koji je na ranijim albumima bio izbacivan naprijed, u jednom dijelu preuzima akustična gitara. Na primjer, kao u "Almost Fare" gdje Mascis koristi gotovo pa klišeiziranu progresiju akorda i svoj standardni – sviraj u durskoj ljestvici pa prebaci na dublji mol. No, nećemo sad u neke teorije glazbe i harmonije, jer se zna što je najvažnije – solaže. Naravno, ima ih, odlične su i nikad ih neće biti dovoljno, jer ja bi bio najsretniji da svaka pjesma završi s tri minute njegovog navlačenja Jazzmastera i bendanja žica. Ako ste kao ja, fan Mascisovog sviranja gitare i svako malo provjeravate na netu kakvu gospodin opremu sada koristi ili koju je gitaru dizajnirao za mlade glazbenike željne kidanja žica, na svoje ćete doći na posljednjoj "See It On Your Side".

Jedine dvije zamjerke na albumu su dvije pjesme s Barlowom na vokalu, ne zbog toga što su loše, nego zato što jednostavno odskaču od ostatka i produkcijom i melodijom. Brate drži se Sebadoha kad ti je bog dao talent.

Iako su na pragu pedesetih, kosa im posjedila, Dinosaur Jr. još uvijek imaju auru mladića u naponu kreativne snage. Dokaz su da ti za dobru glazbu ponekad ne treba više od trojice prijatelja i nekoliko vrlo glasnih pojačala. Doduše, dvojica prijatelja nisu razgovarala valjda petnaest godina, ali ako je to bila cijena da danas isporučuju ovako dobre albume, jebaji ga, bar se nama isplatilo.

Sad nam samo preostaje čekati europsku turneju na proljeće i moliti boga da ih netko dovede. A onda se instalirati naprijed i uživati u predivnoj gitarskoj buci te buldožerskom rovanju po basu i bubnjevima. Ako zaradimo zujanje u ušima, jebe nam se, trpjet ćemo ga s osmjehom na licu.

dinosaurjr.com