M83 Hurry Up, We're Dreaming Mute 2011.
Anthony Gonzales je opet snimio Saturdays＝Youth. I opet je dobro.
Anthony Gonzales, osoba koji stoji iza M83, spada u tabor koji suprotno razmišlja i filtrira vlastitu publiku. Šesti album, "Hurry Up, We're Dreaming", stoga izdaje kao dupli iako to tehnički nije moralo biti tako pošto materijal ukupno traje nešto više od 70 minuta. Sam autor navodi kako je to namjerno urađeno kao svojevrstan čin subverzije: 'I'm an old school person, I like to go to a record store to buy vinyl and CDs, and mp3 isn't really my thing. It's a statement.'
Gonzales je posljednjih nekoliko godina proveo živeći u Los Angelesu što je olakšalo organizaciju samostalnih mini road-tripova u pustinju u trajanju od nekoliko dana koji su poslužili kao inspiracija za ovaj album. Pustinjski krajolici su ostavili izuzetan pečat na sam zvučni zapis tako da je "Hurry Up, We're Dreaming" na momente filmski eteričan na tragu sunarodnjaka mu Eric Serre a nije mu strano ni citiranje imena poput OMD, Animal Collective te pogotovo Cocteau Twins škole epski sanjivih vokala kontra velikih orkestracija.
Gledajući ga u kontekstu dosadašnjeg glazbenog stvaralaštva benda, "Hurry Up, We're Dreaming" se zvukom naslanja na izvrsni "Saturdays＝Youth", poglavito u tom orkestrirano-sanjarskom dijelu gdje mu je prethodnik uglavnom superioran. Ipak treba reći da ovaj album ima momenata kada se opasno približava vrhuncima s prošlog albuma, poglavito u erupcijama osjećaja kakvi se kriju u temama "Raconte-Moi Une Histoire", "Midnight City", "New Map" i "My Tears Are Becoming A Sea".
Gonzales je još jednom pokazao da je čisti esteta zvuka, a "Hurry Up We're Dreaming" je djelo koje višestruko nagrađuje one koju mu posvete dio svog dana ili noći.