The hiatus is on off again again!

Album koji je bio najavljen za izlazak prije gotovo dvije godine konačno je stigao. Premda, ako ćemo biti precizni, nije to baš taj isti album. Par stvari je izbačeno, a album je u najsmiješnijem/najbizarnijem preokretu umjesto Part 1 dobio sufiks Part 2.

"I know it's weird and confusing, but at least we can say unequivocally that Hot Sauce Committee Part 2 is coming out on time, which is more than I can say about Part 1, and really is all that matters in the end." says Adam "MCA" Yauch. "We just kept working and working on various sequences for part 2, and after a year and half of spending days on end in the sequencing room trying out every possible combination, it finally became clear that this was the only way to make it work. Strange but true, the final sequence for Hot Sauce Committee Part 2 works best with all its songs replaced by the 16 tracks we originally had lined up in pretty much the same order we had them in for Hot Sauce Committee Part 1. So we've come full circle."

"Šesto čulo", "Old Boy" i "The Usual Suspects" su kurac za ovo.

I tako je 23. travnja pred svjetski auditorij, uživo iz Madison Square Gardena, stigao Hot Sauce Committee Part 2. Sve stvari koje su tokom posljednje dvije godine procurile na netu su ili nestale s popisa ("Pop Your Baloon" i "B Boys In The Cut" ) ili su službeno objavljene u novim verzijama ("Too Many Rappers" i "Here's A Little Something For Ya"). Za ukupni dojam novog Beastie Boys albuma može se reći da je neočekivan. Kolko god sam ga posljednjih par tjedana preslušavao uvijek mi je u glavi bio zaključak „jebote, od svih poteza od Hello Nasty naovamo ovaj mi je definitivno najčudniji“. Što je u principu univerzalni kompliment kada to misli čovjek koji je zadnjih 15 godina bezprekidno vrtio sve njihove ploče i jeo, spavao, srao, seksao, skakao, vozio auto i ušao u 4 desetljeće uz njihovu muziku. Jer su Beastie Boysi najbolji bend na svijetu! I čak mogu to i dokazat! Ali ne ovdje i sada. Jednom kad se vidimo sa zapadne strane HNK-a u Zagrebu, priđite bliže jednoj mršavoj, visokoj spodobi koja će sigurno imati limenku nečega u ruci i pitajte ju koja je fora s tim Beastie Boysima. Bit će mi drago. U međuvremenu samo da kažem kako je u životu jako bitno imati uzore. I prijatelje. Nekada su vam i prijatelji uzori. I onda je život lijep. Meni je moja ekipa najvažnija na svijetu, ali na drugom mjestu se Boysi. Zvuči smiješno. I meni bi bilo. Samo, kada znate cijelu priču, kada poslušate te ploče, shvatite da to nije studijska snimka već je sve to u suštini live. Kakvi na ploči, takvi uživo. Fugazi stil. I ako volite pop kulturu i hip hop i hard core i bossanovu i country i funk i fusion i lokalni kolorit i šetnje do doma i vožnje tramvajem i cijeli potencijal života kao koncepta ljepote, rada, zabave i međusobnog uvažavanja ne znam kako se ne bi zaljubili u ova tri sad već srednjovječna dječarca koji žive život kakav gledate u njihovim spotovima. Šareno, zabavno i kul!

Hot Sauce Committee je apsolutno Beastie Boys proizvod, ali u 20.11 verziji. Konstanta križana s konstantom evolucijom. Svi su vrlo revno dočekali "To The 5 Boroughs" na nož. Ja i dalje ne mogu ljudima dovoljno naglasit što propuštaju ne plešući na "Oh, Word?" ili ne dajući si oduška na poslu pjevajući "Hey, Fuck You". Ta ploča je 1000% hip hop proizvod kakav se i danas može teško naći. A ako ćete igrati na kartu „Ej, već su snimili „Some Old Bullshit“, hohohoho“ mogu samo reći da je nekad korisnije zakoračiti unazad kako bi dobili bolji i ljepši pregled i pogled.

Nakon preugodnog "The Mix Up" Hot Sauce Committee vas šalje nazad u satelit koji je lansiran još s Hello Nasty-jem. Također tu je povratak „plastic bullshit mic-a“ sa Ill Communication. Krečave gitare koje se isprepliću sa sintetskom obradom vraćaju nas u eru Check Your Heada. No, ni u jednom trenutku nemate osjećaj da je '92 ili '94 ili '98. Sve je to prošlo svršeno vrijeme. Nekima će to bit povod za negodovanje i razlog zašto i novi album nije „tako dobar kao oni stari“. Samo što je. Na svoj način.

Ovaj album unutar Beastie Boys kataloga je najabrazivnijeg zvuka. U kombinaciji s diss rimama teško da ćete neke od ovih stvari slušati laka srca sa smiješkom na licu. „Pass me the sword, I start swinging, just randomly choppin' on a crazy ass mission“ i „I scewer the competition as I sharpen my blades“ samo su mali dio toga što se nudi na "Too Many Rappers". Pjesma koja zvuči kao da dopire iz Darth Vaderovog boomboxa nasrće na wack repere. Ako uz to uzmemo u obzir dominantni hibridni zvuk, koji ne dopušta razlučiti gdje prestaje organski instrumentarij i počinje čisti sekvencer ili kakav midi, dobit ćemo album kakvog još nije snimio trojca iz New Yorka. Slično da, ali isto nikako. Zvuk koji priziva u misli recentniji rad Dela The Funkee Homosapiena ("Here's A Little Something For ya" čak ima i referencu na "Dr. Bombay").

Naravno, ne bi Beastie Boysi bili Beastie Boysi da se zvuk albuma može podvest pod jedan zajednički nazivnik (možda i bi i taj album se zove "To The 5 Boroughs" i još uvijek je jači od vašeg tetka u gimp odijelu s dvocijevkom i pitbullom zavezanim za cockring). "Non-Stop Disco Powerpack" je downtempo gruv i mlađi brat "Flowing Prose" s Hello Nastyja. "Tadlock's Glasses" je pogodan za vježbanje Drunken Praying Mantis stila kung-fu-a. "Lee Majors Come Again" je prigoda za porazbijat nešto na tulumu na kojemu ljudi podjednako slušaju i Biz Markie-ja i Bad Brainse. "Multilateral Nuclear Disarmament", dubom infestiran instrumental, može biti iz bilo kojeg trenutka bendove karijere od '92 naovamo.

Posljednje tri pjesme su lagodno mogle biti uvod u album. Bilo koja od njih. Tri pjesme koje završavaju album kao da on tek počinje. Posljednja, "The Lisa Lisa-Full Force Routine" traje 45 sekundi u kojima se tempo promijeni dva, tri puta (a bogami i smjer reprodukcije podloge) da bi na kraju sva tri B Boya savršeno izveli svoj patentirani human echoplex. AAARGHHHH!!! Kako bolje postaviti most za prijelaz na prvi dio Hot Sauce-a. Da nije paradoksalno bilo bi paradoksalno.

Gostovanja, o tako popularna na hip hop albumima, su samo dva. Nas odradi sebe na "Too Many Rappers", a Santigold i "Don't Play No Game I Can't Win" uvode još jedan žanr u Beastie Boys repertoar- rocksteady!

I ovdje recenzija završava. Naprasito u Hot Sauce stilu sa citatom s "To The 5 Boroughs", pošto ga svi obožavaju: „I walk like Jabba The Hutt, a style so new y'all be like: WHAT??!“
Hot Sauce Committe Part 2!

PS. MC whisperer! Hahahahahahahahahahahahahaha!

www.beastieboys.com