The Rural Alberta Advantage Hometowns Saddle Creeek
Bend iz zabiti potpisuje za renomiranu etiketu godinu dana nakon što su snimili svoj debi. Pitchfork im daje osmicu. Sve ovo smrdi na još jednu veliku indie-rock prijevaru.
"Hometowns", debi album kanadske trojke The Rural Alberta Advantage, ustvari je originalno završen 2008., ali ga je tek sada široj javnosti učinio dostupnim Saddle Creek. Do objavljivanja u pojedinim glazbenim krugovima ih je pratio glas najboljeg unsigned benda u Americi. Bullshit detektor 1 aktiviran! Pjevač sa svojim nazalnim pjevanjem podsjeća na Clap Your Hands Say Yeah. Bullshit detektor 2 aktiviran! Oberstov Saddle Creek izvlači najčuvaniju glazbenu tajnu Sjeverne Amerike iz neke vukojebine i objavljuje im debi čime se trojici prijatelja ostvario dječački (i djevojački) san. Bullshit detektori se tresu od vibracija.
Koliko smo samo puta zadnjih par godina imali prilike čitati uvodnike slične ovima? Sve ovo smrdi na još jednu veliku indie-rock prijevaru. Ili griješimo? Većina stvari koje se danas guraju u ladicu pod nazivom indie rock su odavno izgubile kredibilitet i nekim bendovima je naprosto uvreda svrstati ih u fah skupa sa raznim bandwagon šminkerima koji će za par sezona uskočiti na štogod će tada već biti aktualno. Poplava raznih copycat grupa zadnjih godina dovela je do nužnog prezasičenja poklonika tog nekada vitalnog pravca. Ipak čini se da je glavni val lažnjaka uglavnom prošao, ponajviše zbog inflacije najava “the next big thing” bendova, izoštrenim osjetilima slušatelja i do krajnjih granica istestiranim bullshit detektorima koji fanovima pomažu u snalaženju u modernoj glazbenoj džungli kakvu nam je omogužio internet naš svagdanji. A i sve manje je kul imena grupa. Da li je iz svih ovih pobrojanih razloga danas teže nego ikada nekome indie bendu probiti se do slušatelja? Kojeg li paradoksa, u vrijeme sveopće dostupnosti, ljudi su toliko izbombardirani informacijama da se prema svakoj preporuci odnose sa dozom cinizma i nepovjerenja. Gdje onda pripadaju TRAA? Da li su bliži ruralnoj verziji fantastičnih Arcade Fire ili su mlitavi i beskrvni poput drugog albuma Clap Your Hands?
Ako je suditi po "Hometowns", prva usporedba je daleko prikladnija. Orkestracijama bogat zvuk sa zanimljivim vokalnim egzibicijama je u prvom planu, a iza svega se kriju kvalitetne i zanimljive pjesme. Pet slušanja je nedovoljno, ovo je album koji zahvaljujući svojoj ugodno nepretencioznoj slojevitosti i emotivnosti svakim slušanjem postaje sve više blizak i primamljiv. Tematika je, kao što to ime benda lijepo kaže, miljama udaljena od asfalta, što će možda uzrokovati i kreiranje neke nove kovanice poput čoban indie ili slično, ali to je ionako nebitno. Ako se i pojavi koji komad asfalta onda je to u svrhu usmjeravanja pažnje na male gradove usred ničega kakvima vrvi sjevernoamerički kontinent. Ovo je trinaest divnih pjesama iz kojih zrači simpatija prema tim zabitim selendrama koje žive u svom paralelnom svijetu, mimo broadbanda, svinjske gripe, cracka, Playstationa 3, globalne krize i sličnih dragulja modernog doba. Uz sve nabrojano, Albertčani su snimili najbolju Smashing Pumpkins stvar još od "Wound" sa Machine broj jedan. U čobanskoj izvedbi ona se zove "Luciana".
TRAA zvuče kao iskren bend koji se nimalo ne stidi provincijskog podrijetla, štoviše koristi ga kao temelj svog zvuka prožetog nostalgijom za bezbrižnim odrastanjem u američkoj verziji Malog mista. "Hometowns" kao rijetko koji album lijepo prenosi osjećaj koji se javlja putniku kada po prvi puta ugleda monumentalne Rocky Mountains. Sada kada ste od TRAA čuli kako to zvuči, red je da odete vidjeti uživo to čudo prirode. Naravno, ukoliko to već do sada niste stigli napraviti.