The Pains Of Being Pure At Heart Higher Than The Stars EP Slumberland 2009.
The Pains Of Being Pure At Heart vlasnici su jednog od ponajboljih albuma godine i predvodnici takozvane nove shoegazing scene. Kako bi se priča nastavila gdje je album stao, nedavno je objavljen EP "Higher Than The Stars"...
Činjenica kako se lagano približava kraj godine i biranje tko zna kakvih godišnjih lista uopće me ne zabrinjava. Pot-lista će svoju godišnju listu najboljih albuma ionako napraviti na temelju tjednih listi, a ukoliko nekoga bude zanimala moja osobna lista, prvih pet mjesta je već poznato: "More Heart Than Brains" od Bike For Three!, "Farm" Dinosaur Jr.-a, "Moira" Maise Moure, još službeno neobjavljeni "Popular Songs" na ovoj stranici popularnih Yo La Tengo te prvi, istoimeni album grupe The Pains Of Being Pure At Heart koji je bio i prvi album tjedna Pot-liste. Ako netko do kraja godine uspije snimiti album koji bi bio u rangu s nabrojenim, nitko sretniji od mene. Onda ću imati šest (ili više) najboljih albuma godine.
Kakav će biti raspored između ovih pet albuma nije uopće ni bitno jer je svaki genijalan, ali moj osobni izbor za najboljeg debitanta godine počinje i završava s grupom The Pains Of Being Pure At Heart. Tome su razlozi taj njihov prvi album, odličan nastup na ovogodišnjoj Primaveri te nedavno objavljen EP "Higher Than The Stars" kojom TPOBPAT dokazuju kako nisu samo 'one hit wonder' ili 'one album wonder'.
"Higher Than The Stars" jedna je od onih pjesama koje ste u stanju neprestano slušati, a da se ne zapitate kako vam ne dosadi. Jednostavna melodija bazirana na klavijaturama i ritam sekciji, gitare koje pjesmu nose između dvije strofe jer klasičnog refrena nema, još jedna neobično napisana ljubavna pjesma u kojoj se prve tri minute čeka da Kip Berman otpjeva '...no secret's too safe, and how you can't stay higher than the stars' nakon koje dolazi do apsolutne glazbene euforije. Sve je to "Higher Than The Stars" koja bi trebala biti jedan od najljepših britanskih gitarističkih trenutaka još tamo od "Twisterelle" grupe Ride. Jedini je problem što TPOBPAT nisu iz Britanije što je praktično nemoguće povjerovati isto kao što je nemoguće povjerovati kako ova grupa nije nastala 20-ak godina ranije, u eri totalnog booma britanske gitarističke scene. Jer, TPOBPAT uspjeli su u svim svojim pjesmama uhvatiti baš tu energiju koju mnogi novonastali shoegazer bendovi (čuo sam još goru kovanicu za ovu poplavu novih shoegazer bendova – nugazer) s više ili manje uspjeha pokušavaju samo iskopirati. TPOBPAT imaju taj mladenački zanos, energiju, ideju, zovite to kako hoćete, ali oni to imaju, a "Higher Than The Stars" je pravi dokaz toga. Savršena pjesma bez ikakvog razmišljanja.
Iako bi samo postojanjem naslovne pjesme ovaj EP itekako imao smisla, krije se tu još nešto više od 15 minuta odlične glazbe. Tri pjesme koje se kriju između dvije verzije "Higher Than The Stars" (EP zatvara 'Saint Etienne Visits Lord Spank Mix' koji nije uspio uništiti pjesmu što je najvažnije) nastavljaju s pozivanjem ove grupe na sve ono što se u Britaniji događalo prije 20-ak godina. Bučna i namjerno produkcijski sirova "103" pomalo podsjeća na The Telescopes (btw, ako nekoga zanima informacija kako u Croatia Records shopu u Zagrebu za 50 kuna možete kupiti originalno Creation izdanje EP-a "Everso" grupe The Telescopes upravo ste je dobili). "Falling Over", koja bi slobodno mogla biti nositelj nekog drugog EP-a da na njemu nema onog vanvremenskog hita, u sjećanje priziva kultne Biff Bang Pow! ili A.R.Kane, a oni slobodniji bi mogli pronaći i The Smithse u ovoj pjesmi. "Twins" pak zvuči kao da su je snimili Teenage Fanclub u svojoj "Bandwagonesque"/"A Catholic Education" fazi. Doduše, Teenage Fanclub su to radili malo sirovije, ali imali su oni i ovakvih svojih trenutaka.
Spominjanje svih tih imena u konotaciji samo četiri pjesme može zvučati kako su TPOBPAT grupa koja samo uzima ono najbolje iz prošlosti i prezentira ih sadašnjoj generaciji koja nije čula za te bendove. Čak i da je tako, ne vidim ništa loše u tome sve dok se stvaraju vlastite pjesme a ne rade obrade. No, bilo bi opasno reći kako je ova grupa (ili ovaj EP) lišen svoje originalnosti. Originalost iz njega naprosto vrišti onom spomenutom mladenačkom energijom. Jer, kada The Pains Of Being Pure At Heart pjevaju o nečemu, to zvuči kao da se upravo događa pred vašim očima.
