Izričaj američkoga glazbenika i DJ-a Hieroglyphic Beinga odnosno Jamala Mossa već dugo lebdi izvan zone sigurnosti techna i housea; draže su mu iskrivljene eksperimentalne sjenke čikaške recentne elektronike. Pa ipak, “We Are Not the First”, izdanje rođeno iz suradnje s legendarnim Marshallom Allenom (trenutnim vođom Arkestre), čije prisustvo na ovom albumu nije slučajno, te drugim, biranim glazbenicima eksperimentalne i džezerske scene (Shelley Hirsch, Shazhad Ismaily, Ben Vida, Greg Fox, Rafael Sanchez, Daniel Carter i Elliott Levin), poprima iznenađujući, dosad najveći otklon od Mossovih temelja te donosi potentan i inventivan sudar revolucionarskog jazza i elektroničke glazbe.

Iznikao iz duhovne i metodološke ostavštine Mossova idola, “We Are Not the First” zvuči poput albuma snimljenog u napuknutoj, pseudoutopističkoj budućnosti koju je Sun Ra u svojim epizodama lucidnoga bunila nagovještavao, u budućnosti toliko dalekoj da će se ona povremeno stopiti s prošlošću. Kao da se u nekoj varijanti multiverzuma taj besmrtni velikan, izmožden istraživanjima i spajanjima svih mogućih zvukova svemira, vratio natrag u okrilje ovozemaljskog. Neopterećen trenutnim tendencijama i fenomenima u free jazzu, slobodno improviziranoj i elektroakustičnoj glazbi, Moss zvukove materijalizira i slaže na praznoj ploči vlastitih želja, zaboravljajući pritom na ustaljene i “pravilne” odnose žanrova i načine njihova kombiniranja. Umjesto tehno-podloge i na silu uglavljenih nebitnih džezerskih detalja, “We Are Not the First” gradi svoju strukturu na sukobu tih elemenata, ostvaruje ih jednakovrijednima te odbija dati prednost jednoj od struja, a iz toga okršaja udara neki novi žanr. Zato materijal na ploči djeluje razlomljeno i heterogeno, kao da su glazbenici svirali u inat jedni drugima, a ipak sa zajedničkim ciljem, dok se u praznom prostoru između Mossovih tvrdih beatova i  J.I.T.U. Ahn-Sahm-Buhlovih džezerskih senzibiliteta stvaraju eksplozije kreativnosti i najzanimljiviji momenti izdanja.

Album otvara “Apes & Ages”, ritmična, primordijalna stvar koja niže momente pomaknutog free jazza preko kojih Moss, u maniri The Last Poetsa, recitira o evoluciji, koracima naprijed i natrag, gurajući se u ulogu sekularnog, scijentističkog proroka. Do završne, krautrokovski monumentalne i psihodelično hipnotizirajuće naslovne stvari, Moss i bend dotaknut će se svakakvih motiva iz povijesti glazbe te ih sve do jednog smjestiti u “krive”, neočekivane pozicije. Funk će se sukobiti s avangardnim, bjorkovskim krikovima na “Civilization That Is Dying”, nešto običnija tehno-podloga na “Cybernetics Is an Old Science” bit će izrezana oštrim škarama saksofona, a “Brain Damage” nastat će rekombinacijom kakofonije autentičnog analogno-digitalnog i sintetičko-organskog dislociranog spoja žanrova. Kroz sve to, ega pojedinih glazbenika iščezavaju te se njihov utisak reducira na zvukovne siluete, na dinamične obrasce živih semplova saksofona, flauta, bubnjeva i vokala. Pojave groovea, neke primamljive melodije ili harmonije puke su slučajnosti nastale entropijskim djelovanjem kolektiva.

Nadilazeći čisto posuđivanje od Suna Re, “We Are Not the First” zapravo kreće iz sličnih, marginalnih filozofskih postavki te izranja iz sadomazohističkih, dugačkih zajedničkih jamova kojima dirigiraju Mossovi neprepoznatljivi techno i house, samo ponekad Allenov saksofon, sve dok iscrpljenost i disocijativne frustracije sudionika napokon ne iznjedre nešto istinski originalno. Tamo u zoni u kojoj se sami muzičari prestaju osjećati Zemljanima pa se, u ludilu, katapultiraju na Jupiter. Da bi priča ipak imala neku zaokruženost, pobrinut će se tematski smjer materijala koji je snažno prizemljen i aktivistički involviran. Najbolje će to sažeti i ispljunuti Rafael Sanchez dok poput repera bez rime nad soničnim kaosom grčevito izvikuje stihove “Fuck the Ghetto / Think About Outer Space”. Baš tako.