Hemendex je bend kojeg možete zamisliti na nekom festivalu van Hrvatske, a da nije onaj Hrvatske Bratske Zajednice. To je nešto što neće poći za rukom KinoKlubu. Njihov new wave (možda bi bend više volio post-punk) electro zvuk je plasiran na pravo mjesto u pravo vrijeme i zvuči više svjetski nego regionalno. Čak ne vezano uz žanr i engleske vokale, njihov globalni potencijal potječe iz činjenice da slijepo ne ponavljaju već usvajaju utjecaje. Veeeliiiikaaa razlika! Jedino što stoji na putu k njihovom potpunom uspjehu je da zvuče više electro nego new wave. Hrvati obožavaju novi val. Valjda zato što smo taj jedan put u povijesti bili u toku sa zbivanjima vani i svirali muziku koja čak i danas, u nekim slučajevima, ima smisla. Ili možda zato što su lijeni. Skrećem s teme... Hemendex su izdali 7'' vinil "Reset 1". Na njemu ima 3 stvari. Od te tri stvari niti jednu nećete preskočiti. Sve ćete poslušati do kraja. To je po meni uspjeh. Sad druga je stvar što su meni dve od tih tri stvari više melodramatične nego dramatične. "Made Of Plastic" sa stihovima 'Wish you were made of plastic' i "Detox" sa stihovim 'Help me detox' bi svim obožavateljima Depeche Moda trebale biti i više nego dobre. Šteta što meni Depeche uvijek bio bend za kompilacije singlova. Što ne znači da je! Meni... Ali (upravo ovaj ALI nikada nije bio značajni) druga stvar, ona na početku druge strane, "Waiting In Line", to je kategorija za sebe. Tu stvar sam odvrtio, brat sestri, jedno barem 200 puta u posljednjih nekoliko mjeseci. Barem. Vrh! Apsolutni vrh! Nešto za što se isplati istrest kesu i ja ću biti vrlo odvažan i reći da je to među top 10 hrvatskih glazbenih ostvarenja ikad. Opet, meni! Čak mi i susjedi znaju stihove "Waiting In Line". Nisu sretni radi toga, ali ja sam zauvijek zahvalan Hemendexu što su snimili pjesmu koja nikako da dosadi. Samo da u budućnosti ne budu u rangu onih singl bendova.