Čudesni su putovi Gospodnji, a čudesni su i putovi ljudski, putovi na koje ljudi dolaze do glazbe. Ili su barem bili. Priča o internetu i dostupnosti svega ne samo da je prožvakana, već je odavno i ispljunuta pa mi se na to ne da gubiti vrijeme. Nije uvijek bilo tako, to je jedino važno. Često me zabavljalo pokušavati sjetiti se od koga sam čuo za neki bend i posebno mi je bilo zabavno kada bi ta osoba inače imala posve drukčiji ukus od mojega koji bi se, eto, poklopio samo na jednom izvođaču. Možda djetinjasto, ali ipak veselje. A veselje je veselje.

 

Dok još nisam bio blagoslovljen flat rate-om, a moj drugar Mario iz Metkovića jest, čovjek mi je često poštom slao DVD-ove pune glazbe. Iako je to vrijeme u odnosu na formativno razdoblje presnimavanja kaseta nevjerojatno tehnološki napredno i posve nezamislivo iz perspektive petnaestogodišnjaka koji odvaja od džeparca za prazne TDK kasete i baterije za walkman, ipak i na njega sada gledam s određenom nostalgijom i sjetom. Staviti Marijev DVD u komp je za mene predstavljalo pravo veselje. Veselje odrasle osobe.

Na jednom od tih DVD-a bio je i Butcher Boy. Nisam znao ništa o njima, do mene je samo odnekud bilo dolepršalo da ih Stuart Murdoch, Ivan Krstitelj škotskog popa (to nije moja sintagma, tako mene jedan drugi, za ovakvu glazbu tragično nezainteresirani prijatelj običava zvati kada želi biti posebno neugodan) voli i cijeni.

Prvi album "Profit in Your Poetry" bio je dosta dobar, drugi "React or Die" za nijansu slabiji, a ovogodišnja ploča "Helping Hands" vrlo je blizu remek-djelu. Ako volite škotski pop.

Za bend iz Glasgowa usporedbe s Belle & Sebastian sasvim su očekivana i nezaobilazna stvar. U kojoj uglavnom gube. No, Butcher Boy je dokaz da ne mora biti tako. Naravno da se tu čuju odjeci najboljeg benda u svemiru, ali čuju se i odjeci još ponekog benda, čuje se možda malo Love i malo Tindersticks, ali ono najvažnije, čuje se i jako puno Butcher Boya, najviše se čuje baš Butcher Boy.

Nježno, melankolično, s gomilom gudača, s klavirom, i s bogatim, ali ne i pretjeranim orkestracijama, s promjenama raspoloženja koje variraju od neke gotovo-pa-euforije unatoč tekstovima koji nisu baš najveselija poezija na svijetu pa sve do onih koji prijete da će skliznuti u čistu depresiju, s tim pjevanjem Johna Blaina Hunta koji se ne libi mrknuti pokoji od Morrisseyevih trikova, a znamo da to nije lako, ali opet ponekada zvuči gotovo kao Kurt Wagner, samo mrvicu živahnije.

No, da. Pjesme. Pjesme su izvrsne, većina jest. Recimo izvanredna "I Am The Butcher" me opsjeda potpuno, kako se to dugo nije dogodilo niti s jednom drugom pjesmom, misli mi čini čišćima, a s emocijama se poigrava, uspijeva me rastrojiti, a onda me opet nekako spoji, ali samo do pola, nosi me kao da sam balon napunjen helijem koji je nevješto dijete ispustilo iz ruke, ali to je sjajan osjećaj, nisam siguran da mi treba puno više. Ili išta više.

Onda "The Day Our Voices Broke" koja sva pršti tom nepatvorenom i neglumljenom dramom koju je moguće osjetiti i proživjeti čak i ako ne slušate o čemu pjeva, samo iz glazbe i tona njegovog glasa koji se zakucava u sve organe i razlijeva se po njima kao neka topla i ugodna tekućina, obavija ih.

Naslovna "Helping Hands" počinje s pimplanjem po klaviru i ubojitim stihom 'We dressed our children in blue and green, on Sundays, birthdays and holidays, and even though we are not ashamed, the day that we stopped I was glad' i sve u meni zaigra i nastupa veselje. Potpuno veselje.

I ostale pjesme, skoro sve ostale koje ne mogu raščlanjivati jer bi me emocionalno iscrpilo, nisu to beznačajne stvari.

Prošle su dvije godine od zadnjeg albuma Butcher Boya i, da budem iskren, nisam o njima razmišljao. Tko bi sve pratio, tko bi iščekivao svaki novi album svakog benda koji je u jednom trenu volio? Nemoguće je. I zato mi je tim draže što je najozbiljniji kandidat za album godine došao ako ne baš iz sasvim neočekivanog smjera, a onda barem iz jednog tihog, mirnog i samozatajnog svemira na koji se nije nešto previše računalo.

Rekli bi - 'tiha voda brege dere'. I je tak!

www.butcher-boy.co.uk