Urban & 4 Hello! Croatia Records 2009.
Što uopće recenzija novog albuma Damira Urbana i njegove četvorke radi na ovim stranicama? Mislim, opće je poznato kako ovaj Rječanin više nije u stanju napraviti ništa što bi zaintrigiralo bilo kojeg ozbiljnijeg glazbenog zaljubljenika. Je li onda ova recenzija tu samo zbog toga što se želim izdrkavati i pljuvati nešto što je tako lako pljunuti baš kao što je lako sada izvlačiti afere vezane uz Dubravku Šuicu kada ona više nije gradonačelnica Dubrovnika? Fakat, Šuica i Urban - dva tako lagana objekta za pljuvati da je teško zamisliti lakše.
Moj obračun s Urbanom već se dogodio prije nekoliko godina kada je objavio svoj treći album nazvan "Retro". Prvi singl s tog albuma zvao se "Spelujem ti ispriku", a to mi je bio odličan povod za naslov "Spelujem ti dosadu" u recenziji tog albuma objavljenoj u lokalnom dubrovačkom tjedniku koji je nedugo nakon toga prestao izlaziti. Urban je tada pokazao kako je moguće od jednog od zanimljivijih hrvatskih izvođača postati apsolutno predvidljiv pjevač koji stvara glazbu kakve u Hrvatskoj ima na svakom koraku. Tada nam je probao prodati spiku da je "Retro" nastao tek kada je nepovratno izgubljen materijal koji je trebao biti objavljen na albumu koji se trebao zvati "Merkur". Ne znam postoji li netko s mozgom većim od onih kakve imaju paunovi na Lokrumu tko je popušio tu spiku, ali Urban ju je uporno pokušavao prodati kada već nije uspio prodati da je "Retro" dobar album.
Ne znam je li ćelavi i ispirsani Urban pripremio kakvu opravdavajuću spiku za album koji se tako glupo zove "Hello!", ali ja mu odmah moram reći da nikakva isprika ne može pomoći da ovaj album ne zvuči ni 10% od "Otrovnih kiša" pa čak ni od "Žene dijete". Jednostavno, Urban se od čovjeka koji je na početku svoje samostalne karijere obećavao kako bi mogao biti releventan glazbenik koji će produkcijski pratiti svjetska kretanja, pretvorio u Dražena Žerića i njegovu Crvenu Jabuku. Nekoć davno ga je Nomad uspoređivao s Trickyem (istina je, imam taj tekst doma), a eto u prethodnoj rečenici je doživio jednu novu usporedbu. Od Trickya do Žere za nekoliko godina i dva albuma. Nije lagan put, morate priznati.
U stvari, što je Urbana uopće dovelo do situacije da bude uspoređivan s Trickyem ili bilo kojim (dobrim) stranim izvođačem? Odgovor je da su to bila prva njegova dva albuma. "Otrovne kiše" su došle nakon karijere s Lauferom i taj je album potpuno iznenadio sve hrvatske rock čistunce jer se Urban poigravao s elektronikom, zvucima klavira i mnogočime ostalim. "Otrovne kiše", iako tradicionalno naivnih 'urbanovskih' tekstova, u sebi krije veliki broj odličnih pjesama, a praktični je nemoguće objasniti kako je poprilično jednostavno umiksati "Nebo" s "Idioteque" od Radioheada. Nakon "Otrovnih kiša" slijedila je suradnja s Lukyem i "Žena dijete". Luky je u tom vremenu, prije nego si je umislio da treba postati novi Oliver Dragojević, pokazivao produkcijsku genijalnost. "Žena dijete" i "Uskladimo toplomjere" TBF-a tada su bili apsolutni vrh hrvatske produkcije, a Urban je ovim albumom zasluženo došao na sam vrh hrvatske scene. Sjećam se kako su njegova prva dva promotivna koncerta za "Ženu dijete" održana u Gjuri 2 karte bile rasprodane danima unaprijed, a da su na koncertu bili (i uživali) svi oni altronativci koji sada ne žele čuti za Urbana.
I ovaj put ti dosadni altronativci nisu u krivu. Dapače, Urbana treba totalno ignorirati. "Hello!" (još jednom moram istaknuti nevjerojatnu stupidnost naslova ovog albuma) je album koji nudi 11 novih pjesama koje sve zvuče kao da ih je on prije otpjevao. Njegovi tekstovi su i dalje isti, tinejdžerska patetika je i dalje tu, ali ovaj put, za razliku od ta prva dva albuma, nikakva glazbena podloga ne uspijeva od tih tekstova napraviti dobru pjesmu. Cijeli album je napravljen u tipično hrvatskoj pop-rock maniri bez ikakvih ubacivanja nekih nekonvecionalnijih instrumenata, a ukoliko vam bilo koja od ovih pjesama duže ostane u pamćenju, stvarno bi me čudilo. Uostalom, kada ste zadnji put pjevušili neku pjesmu od Crvene jabuke?
Istina je, pljunuti Urbana i njegov novi album bilo je lako. Nisam dobio nikakvu potrebu da vam opisujem pojedine pjesme, da vam vadim neke od milijun stupidnih stihova koji se kriju na "Hello!"-u, da filozofiram o katastrofalnom stanju hrvatske scene kada Urban na njoj i dalje zauzima svoje mjesto. Nisam dobio nikakvu potrebu da Urbanu nađem bilo kakav alibi, bilo kakvu ispriku, pa makar i spelovanu. Dio mene se intimno nadao kako je "Hello!" dobar album pa bi samim time lakše bilo objasniti kako je nekada ovaj čovjek snimao odlične albume. Ali to nije istina. "Hello!" je grozan, možda gori i od Crvene jabuke. Žera, ako ništa drugo, ima mrak frizuru. Urban je samo ćelav.