Prošlo je jedanaest godina od prvog izdanja ovog kalifornijskog dvojica. Nakon četiri albuma i pokojeg EP-a, singla, split izdanja, live i akustičnog albuma, Zach Hill (bubnjavi) i Spencer Seim (gitara) s novom pločom vraćaju Hellu u okvir u kojem je nastala. Prošli album "There's No 666 In Outer Space (Ipecac 2007.)" bio je vokalan i uključivao još trojicu članova, te svoj svojoj avantgardnosti u pristupu rock pjesmi i zadržanom karakterističnom Hella štihu unatoč, nije zadovoljavao apetite za spastičnim abrazivnim math-rockom koje je otvorio prvijenac "Hold Your Horse Is (2002, 5RC)".

"Tripper" počinje sumanuto gustom math-rock budnicom "Headless" kojom najavljuje album koji će te apetite zadovoljiti, ali on to čini samo na mahove. Ploča kroz cijelo svoje trajanje ima nepredvidivu krivulju uvjerljivosti, u kojoj se vrhuncem čine trenutci u kojima su Hill i Seim ili najblesaviji, najagresivnije djetinjasto zaigrani (gorespomenuta "Headless" i posljednja "Osaka") ili pak sasvim suprotno (i na "Tripperu" češće), trenutci u kojima prenose (još na prvom albumu izoštrenu) silovanu post-rock melankoliju (primjerice "Yubacore" i "Kid Life Crisis").

Upravo ti manični agresivno-sjetni trenutci u kojima Hill i Seim sviraju 'lijepe zvukove' poružnjene abrazivnošću njihovog zvuka i žestinom kojom ga stvaraju, najviše čine "Tripper" (za promjenu) zanimljivim albumom Helle. Doprinos tomu daju i ekskurzije u neke nove rock/blues, math-core i metal stilizacije, iako je šarolikost albumu češće uteg nego uzgon. Na vagi, reći ću da su najkonkretniji trenutci na "Tripperu" dostatni da ga dignu tik do za sad najuvjerljivijeg prvijenca, ali također i da mi se čini da je Hella u ovome formatu, svoje odsvirala.

www.hella.bandcamp.com