Prilično je čudno slušati ovaj miks klasične glazbe i suvremenog popa na tragu Sufjana Stevensa. "Heartland" je trebao biti posljednji album izdan pod imenom Final Fantasy kanadskog muzičara Owena Palletta. Na kraju se odlučio u potpunosti odbaciti korištenje imena igrice kao naziva benda te nastaviti raditi pod rodnim nazivljem. Čovjek je violinist koji producira elektronske albume pa tako na "Heartlandu" nalazimo i dijelove koje je kreirao skupa sa pedesetočlanim Czech Philharmonic Orchestra. Nije sada da su takvi izleti neobični sami po sebi, Jason Pierce iz Spiritualized je za potrebe LP-a "Let It Come Down" angažirao stotinjak članova zbora što je zvučalo moćno i impresivno. Ovdje ima dosta žica, ali malo toga je impresivno i postavlja se pitanje gdje se uspio sakriti toliki orkestar. "Heartland" nastoji biti moderan na način da kombinira klasičnu glazbu i pop pod pretpostavkom kako među njima nema neke suštinske granice niti razlike. Istina, granice nema, namjena je ista, samo je put drukčiji. Unatoč tim premisama, krajnji rezultat je dalek i sintetički hladan album na koji se teško koncentritati jer non stop promiče i ostavlja dojam kao da se na njemu ništa nije dogodilo.

"Heartland" je navodno priča o mladom, nasilnom farmeru Lewisu i izmišljenom svijetu zvanom Spectrum. Gdje se to iščitava iz albuma ostaje zagonetka (osim iz naziva dviju tema) i nakon više preslušavanja ostaje vjerovati izvorima na netu i pojedinim autorovim izjavama. "Heartland" bi se prije dao shvatiti kroz dualitet značenja te riječi, jednog kao srca kontinenta (uglavnom primjenjivan za Ameriku, rjeđe za Aziju) te drugog korištenje riječi u negativnom, desničarskom smislu (obrana matice zemlje od vanjskog neprijatelja) pa da recimo tu nastaje tenzija iz koje proizlazi djelo. I opet je podloga u glazbenom dijelu nepostojeća i ne nazire se veza sa postavljenom premisom. Sve je raštrkano, neuhvatljivo i razbacano. Ovakvi dojmovi zasigurno bi porazno djelovali na vrlo urednog i preciznog autora kakav je Owen Pallett, ali Heartland jednostavno ne uspijeva privuči pažnju dovoljno da bi se slušatelj dublje uvukao u tekstove koji vjerovatno prenose željenu poruku.

Stoga bi za spretnije povezivanje svijeta klasike i popa možda trebalo sačekati treći mjesec kada izlazi The Knife i njihova studijska verzija opere "Tommorrow, In A Year". Jako dobru najavnu "Colouring The Pigeons" poslušajte ovdje.

www.owenpalletteternal.com
twitter.com/owenpallett
www.myspace.com/owenpallettmusic