Nakon odlaska iz matičnog sastava Isobel je imala nekoliko zbilja lijepih momenata sa svojim sastavom Gentle Waves dok ju je kasniji tijek usmjerio u naručje Marka Lanegana (ex-Screaming Trees) s kojim je snimila odličan prvijenac "The Ballad of Broken Seas". Drugi album u istom sastavu nije ostao zabilježen niti u ljudskoj niti u kompjuterskoj memoriji, a novi uradak je bliže ovoj drugoj nego li prvoj suradnji.

"Hawk", većinom rukopis Campbellove, se kao i u ranijim slučajevima sastoji od niza skladbi ljepotica-Isobel protiv zvijer-Lanegan koje respektiraju ova dva dijametralno suprotna vokala tako da svaki ima svoj teritorij za izražavanje. Pored tog zanimljivog glasovnog ukrižavanja album je pretežno orijentiran na gibanje po donjem tempu folk/americana teritorija prošaranog pokojim pustinjskim setom rifova. Tek se mjestimično čuje ono po čemu bi inače prepoznali potpis Isobel Campbell, poput slatkiša "Eyes of Green" ili intimnih "Time of the Season" i "No Place To Fall". U većoj količini trenuci poput nabrojenih mogu dati dodatni šarm ovakvom tipu albuma, a pošto su oni ovdje zastupljeni u manjini ispada da se "Hawk" ničim posebno ne ističe od gomile uradaka iz inače potentnog folk/americana svijeta.

Isobel kao da je sve rjeđim boravcima u domovini Škotskoj izgubila dio srca i pop senzibiliteta koji ju je na ranijim radovima krasio. Ta duša je još itekako postojala na "The Ballad Of Broken Seas", a sada na "Hawk" zvuči kao da tranzicija na novi kontinent ili nije sasvim uspjela ili nije dovršena.

Za one koji su otprije pratili njezin rad, "Hawk" će možda poslužiti kao oznaka za trenutak kad je Isobel postala još jedna duša koja se izgubila u bespuću novog svijeta. Prije kraja treba reći kako bi uistinu bilo krasno čuti Isobel u punom sjaju, onome od prije par godina. Kada smo je s pravom mogli zvati i Belle

www.myspace.com/isobelcampbell