Preživjeli iz ovog planetarnog sukoba, koji je svojom kratkoćom podsjećao na spolni čin Mislava Bage, još se nisu ni oporavili od šoka kojega donosi suočenje sa stvarnošću u kojoj više nema repriza "Dadilje" na televiziji, kada se dogodio novi preokret. Naime, radijacija u kombinaciji s filmografijom Toma Cruisea, koja se nalazila u DVD formatu na jednom američkom nosaču aviona, stvorila je novi supervirus koji je u roku od par tjedana gotovo pa zbrisao sve ljude s Y kromosomom.

Jedini muškarci koje je virus iz nekog razloga preskočio i ostavio na životu bili su indie i americana autori. Svjesne mogućnosti da bi razmnožavanje s ovakvim tipom muškaraca osudilo ljudsku vrstu na izumiranje, nove vladarice svijeta donijele su zakone po kojima se oplodnja vrši samo uz pomoć spermića koji su preživjeli nukleranu katastrofu skriveni u sefovima banaka sperme, dok je svaki pokušaj kontakta s preživjelim ostatkom muškog roda stavljen van zakona.

Kako bi nekako došli u milost novog svjetskog poretka, indie i americana autori nisu, kako bi netko možda pomislio, odlučili obrijati brade, skinuti uske košuljice ili pojesti pošteni proteinski obrok. U pokušajima da pronađu svoje mjesto pod suncem za početak su odustali od pjevanja i sviranja. Bez drugih muškaraca koji će ih slušati, njihova vještina u novom svijetu više nije imala nikakvu vrijednost. Stoga su odlučili osnovati profesionalnu košarkašku ligu kako bi ženama barem izmamili osmijeh, kad već nisu mogli računati da će ih odvući u krevet.

Bila je to briljantna ideja. Čak i one radikalne mlade dame, koje se nisu htjele pomiriti s životom bez seksa, već nakon par minuta gledanja košarke u izvedbi ovih mladića starih duša izgubile su ikakvu želju za pobunom. Indie i americana autori će preživjeti. I neće dugo biti jedini ipsilon homo sapiensi na planeti. Naime, zabilježene su i prve uspješne trudnoće, a sekretarka UN-a Meryl Streep objavila je kako su uspješno zaustavljeni radijacija i supervirus. Naravno, ona sama je u pauzi između pisanja memoara, kuhanja, dizajniranja haljina, raftinga i vođenja Svjetske Vlade, uspjela pronaći i cjepivo koje zaustavlja virus te proizvesti mikrobe koji upijaju radijaciju i proizvode parfem.

Zadovoljstvo je vrlo brzo zavladalo planetom, a muška profi košarka postala je zabava broj jedan. S 100 000 gledateljica na utakmicama i milijardama pred monitorima, muškarci su opet bili in. Više kao cirkuske atrakcije nego kao sportaši, ali i to je bilo bolje nego biti mrtav. U prvom velikom Finalu zaigrali su tako Americana Poseurs protiv Indie Mediocre Persons.

Ono što je važno za našu priču je podatak da je kao malo krilo u momčadi Poseursa zaigrao Justin Townes Earle, sin nekada velikog americana trubadura Stevea Earlea. Momak je to koji je srednje ime dobio po možda najmuževnijem americana trubaduru ikada, Townesu Van Zandtu, ali koji je svojom igrom bio sve samo ne muževan. Uz vanjsku liniju koju su činili Simon Felice i Ray LaMontagne te centarski par Rhett Miller - Sam Quinn pod košem, Justin Townes ionako nije trebao ništa više nego odraditi posao u obrani i zabiti poneki otvoreni šut, ali njegova mlaka obrana na najboljem igraču Mediocre Personsa Danu Auerbachu koštala je Poseurse naslova.

Auerbach je jednostavno briljirao u Finalu all-round igrom koje je dovela do toga da su ga žene u medijima počele zvati Kralj Dan. A nije mu nedostajalo ni podrške, od ultra brzog playa Bena Bridwella, preko sjajnog šutera Samuela Beama do fantastičnih skakača i blokera Mata Brookea i Robina Pecknolda, Mediocre Personsi bili su krcati talentom. Rezultat svega glatkih je 4-1 za Personse.

Uglavnom, Justin Townes je u Finalu pokazao sve mane koje smo mogli očekivati poznavajući njegovu raniju glazbenu karijeru. Eto, isto kao što je prvi album snimio na račun oca i veza koje je stekao tijekom odrastanja, tako je i do prilike da zaigra u Finalu došao na račun toga što je muškarce svijeta pokosio spomenuti supervirus.

Kad je već igrao, znao je biti koristan kada se držao svojih dobrih strana. Isto kako je 2009. uspio ubosti vrlo dobar žanrovski album "Midnight At The Movies", koji kao da je ispao iz nekih davnih vremena zato što se JT pokazao sjajnim kompilatorom klasičnih zvukova, tako je pomogao momčadi da dođe do jedine pobjede ne stopirajući napad, pogađajući otvorene šuteve i otežavši život Auerbachu.

Doduše, kasnije partije došle su kao album "Harlem River Blues", dakle kao nekakvo odrađivanje posla koje nije donijelo rezultate. Na ovom albumu on je još jednom bio kompilator, čovjek koji provodi ugodne dane u New Yorku nakon čega se spušta u provinciju gdje pokušava ispasti veći tradicionalist od ljudi koji su tu nekakvu tradiciju i stvorili.

Gledajući ga kako igra, ako niste poznavatelj košarke, još bi i zaključili kako je solidan. Zabio je svoju kvotu, prikupio većinu brojki. Ali, malo bolji pogled otkriva da je za svojih deset koševa potrošio puno više lopti, da je stopirao kruženje lopte i da je Auerbach preko njega stigao do titule MVP-a Finala.

Naravno, nije nemoguće osvojiti naslov s limitiranim igračom zadatka, dok god je taj svjestan svojih ograničenja. Ako u nekom trenutku on zaboravi na njih pa počne šutirati više nego što treba, kao što je nekada izbacivao više albuma nego što treba, nastaju problemi. Nije lako jednom autoru, koji od mladih dana živi u svojevrsnim umjetničkom balonu, biti timski igrač, ali ovdje čak i ne govorimo nužno o tome da zbog njega pati momčad. Kvragu, Justin Townes djeluje tako zbunjeno da ga i ne možeš zvati Poseurom jer on vjerovatno jeste to što je, Artist.

Poanta je da s ovakvim albumima pati njegova karijera, odnosno on sam. Jer, novi pozer u košuljici, a možda i s bradom, samo čeka da uskoči na njegovo mjesto. I to za minimalan ugovor. Srećom po njega, vlasnica kluba Petra Sanader nije voljna plaćati porez na luksuz, tako da će imati šansu iskupiti se već u sljedećoj sezoni.

www.myspace.com/justintownesearle