"Halcyon Digest" je raštiman album. On nema ni početak ni sredinu pa tako niti kraj. Nema šeme, nema postavljanja velikih pitanja pa tako niti odgovora. Pojedini dijelovi kao da su zalutali izravno sa Coxovog Atlas Sound projekta, dok su drugi skupljani kao komadi space shuttlea Challenger one grozne 986-te.

Kad se već dotičemo rasprsnuća, ono ovdje ide ruku pod ruku sa raštimanošću. Rasprsnuće počinje sa uvodnom "Earthquake" i završava sa do sada puno puta spominjanom odom pokojnom Jay Reatardu, "He Would Have Laughed". Svaka pjesma je ovdje otok za sebe, izolirana, usamljena, bez usmjerenja i poveznice. Kao kad se raspadne zvučna slika u "Earthquakeu". Ili tijelo aktera teksta u "Helicopteru".
Cox i ekipa su na ovoj hrpi nasumičnih ideja uspjeli izgraditi bezvremenske komade glazbe koji strše svojom nestrukturiranošću i privlače karakterom. Svaki korak je novo iskustvo, novi razlog za zadovoljstvo. Deerhunter ignoriraju svaki pokušaj uljuljkivanja.

'Walking free, come with me ...' je crtica iz "Desire Lines" koja možda najbolje sumira namjere Deerhunter kolektiva. Oni ne nude odgovore, oni daju razlog i snagu za njihovo traženje. Teško da će se ove godine naći glazbeno štivo za koje je prikladnija naljepnica Garantirano pametno provedeno vrijeme.

www.deerhuntertheband.blogspot.com
www.myspace.com/deerhunter
www.halcyondigest.com