Grinderman Grinderman 2 Mute/ANTI- 2010.
Prije nekoliko godina, Grinderman, skupina raskalašenih loših sjemena (Warren Ellis, Jim Sclavunos, Martyn P. Casey) u najboljim godinama, predvođena šamanom Nick Caveom, pjesnikom dešperacije kojeg smo kroz desetljeća glazbene - i filmske, dabome - karijere vidjeli u nekoliko uspješnih reinkarnacija (postpanker, bluzer, književnik, scenarist, glumac, kruner i opet panker), dala je intervju povodom izdavanja svog prvog, eponimnog albuma. Naravno, intervjuom je dominirao raspoloženi Cave, čovjek koji se u nultim konačno riješio demona prošlosti (droge, namiguše Anite Lane i PJ Harvey?) i snimio par smirenijih albuma koji su podijelili i publiku i kritiku.
Pamtim dobro njegove riječi, a rečenica koje se najbolje sjećam išla je ovako nekako: 'Mi smo prestari i preiskusni da bi sada napravili zajeb, loš album...'. Bio je u pravu. "Grinderman", njihov sirovi punk-blues s pokojom strateški postavljenom glasnom laganicom, bio je na razini Caveovih najboljih izdanja te uvod u odličan povratnički "Dig, Lazarus, Dig!!!" s matičnim Bad Seedsima.
Misao vodilja projekta Grinderman je bila zaokret u načinu skladanja pjesama, tako smo dobili Cavea na gitari (sjajan opis Cavea kako se bori sa nepoznatim instrumentom kao s otrovnom zmijom koju nemilice udara i davi sam već negdje pročitao), bez klavira i uz glasnu instrumentalnu podršku njegovih prljavih i bradatih kolega.
Tri godine su prošle od prvijenca, što nam je to spremio stari, dobri Nicholas na drugom albumu, nonšalantno nazvanom "Grinderman 2"? Ono što je bilo jasno nakon prvog slušanja prvog albuma, jasno je i ovdje; Cave više nije fasciniran u tolikoj mjeri ubojicama i silovateljima (mada će sa svojim bratom ispiti nečiju krv u uvodnoj pjesmi "Mickey Mouse and the Goodbye Man" ili u "When My Baby Comes" pjevati iz perspektive osobe koja je doživjela i preživjela gang-rape), vidljiv je odmak od nekoć nerijetkih biblijskih motiva, dok Boga i ljubavi uopće nema, a relativna novina - iako Cave od njih nikad nije zazirao - njegove su pop reference u pjesmama poput "Palaces of Montezuma" ('I give to you the spinal chord of JFK/Wrapped in Marylin Monroe's negligee') koje su vrlo često urnebesno zabavne i dovitljive. Grinderman i Cave žele zabavu ponajprije sebi, a potom i svojim poklonicima. Zabavu donose u vidu vrckastih tekstova i groovy energije te snimaju album za prave muškarce. Ho ho ho.
Za razliku od prvog albuma, produkcija na drugom albumu je nešto čišća, prohodnija i raskošnija. To dolazi do izražaja već na prvoj pjesmi, ali Grinderman ne gubi na snazi s tim, sasvim suprotno - svaki instrument iskorišten u pjesmi dolazi do izražaja, pogotovo u uvodnoj gdje na razmjerno jednostavnu dvo-notnu bas liniju Cave zavija kao pomahnitali usamljeni vuk (na coveru albuma je usamljeni vuk).
Prvi singl s albuma, nabrijana i teškim distorzijama vođena "Heathen ChIld", pjesma za koju je video spot radio čuveni australski redatelj i Caveov dugogodišnji suradnik John Hillcoat (surađivali na kultnom "Ghosts... of the Civil Dead" te "The Proposition" i "The Road" gdje je Cave doprinosio kao scenarist, glumac i glazbenik), najviše podsjeća na pjesme s prvog albuma, posebice na "No Pussy Blues", a ističe se težnjom Cavea da napravi pjesmu koja je odmak od klasičnog narativnog pristupa songvrajtinga i nešto više na tragu impresionističkog... Vidite, ovakva sranja mogu proći samo njemu.
Ono što je očito na prvo slušanje je prokušani recept s posljednjeg albuma Bad Seedsa. Vokalnu podršku opet pružaju članovi benda a ne prateći ženski zbor što na trenutke funkcionira savršeno, pogotovo u već spomenutoj "Palaces Of Montezuma", jednoj od tiših pjesama na albumu sa savršenim tekstom u kojem Cave nabraja nemoguća romantična obećanja da bi sve sumirao sa 'C'mon baby let's get out of cold/And give me, give me, give me your precious love to hold'. Zbilja su prošla vremena kada je mladi Nicholas drukčije iskazivao svoju ljubav i đinglđenglao o djevojci kojoj krv teče niz bedra. Došlo je vrijeme starijeg i zrelijeg Nicholasa koji u iznimnoj "Kitchenette" kaže 'I stick my fingers in your biscuit jar/And crush all your Gingerbread Men'. Nadam se da će moje pedesete biti slične.
I zato, naposljetku; rekao bih da je Cave kao vino, što stariji to bolji/rekao bih da je Cave kao hladno pivo na toplom ljetnom danu - savršen lijek, no, s obzirom na to da ne volim vino, a sve manje volim i pivo, reći ću da je Cave kao hladna Coca Cola u limenci - otrovna, nezdrava i gorka. Bar tako misli moja mama. O Coca Coli, jelte. Meni Coca Cola predstavlja savršeni užitak u bilo koje doba dana, mjeseca i godine, i ako ju pijem u normalnim količinama (već spomenuta jedna limenka) ona mi savršeno zagrebe grlo, godi želucu i od nje me ne boli glava ujutro. Ne, ovo nije reklama za Coca Colu, ovo je reklama za Cavea i Grinderman, a vi, umjesto Cole, možete Cavea uspoređivati s nekim vama omiljenim pićem. Rezultat je jednak.
Nick Cave je kralj. Šah. Bog. Car. Imperator. Legenda.
www.myspace.com/grinderman