I Arsenal i Battles su unazad godinu dana izgubili bitne pojedince čiji odlazak bi mogao nagovjestiti neka drukčija vremena za obje družine. Ukoliko će post-Fabregas Arsenal igrati kao što zvuči novi post-Tyondai Battles, slijedi im borba za sredinu tablice s eventualnim pokušajem iznenađenja za neku europsku ligu, uz puno sreće možda i onu šampiona. Za ilustraciju neka posluži izjava šefa Arsenala Arsena Wengera nakon što su ih navijači izviždali poslije jednog neodlučenog rezultata doma: 'If you eat caviar every day it's difficult to return to sausages'

 

"Mirrored" je, jasno, bila porcija kavijara math-rocka, a "Gloss Drop" je neka supermarket kobasica na koju se fino nepce, ili u ovom slučaju uho, nevoljko navikava.

Strani mediji navode kako je Tyondai Braxton napustio Battles u pola rada na novom albumu, te su ostali članovi benda njegove dionice pobrisali i počeli od početka, kao da TB nikada nije ni sudjelovao u radu. Ako uzmemo u obzir ovo naprijed-nazad rezanje i preoblikovanje, "Glass Drop" je još i dobro ispao. Ako poslušamo Braxtonov prošlogodišnji izlet i usporedimo ga s novim grupnim LP-jem jasno je kako su obje strane izgubile. Prečesti su trenuci na "Gloss Dropu" koji se čine poput vječnog jama koji otkriva nesputanost benda, ali i besciljnost. Nigdje ni traga onoj tutnjajućoj hipnozi kojom je "Mirrored" očaravao. Kvartet gostujućih vokala (između ostalih tu su Gary Numan i Kazu Makino iz Blonde Redhead) nije bitnije pomogao ukupnom dojmu.

"Mirrored" se tako pokazao kao dosadašnji vrh koji će ostatak družbe teško dostići. Mora da je do sinergije.

Svi članovi pot liste su, tada ne poznajući pojam math-rocka, nekada davno pisali i ovo po ploči:
3 + 1 = 4
4 - 1 = 3
4 > 3

www.bttls.com