Broj prijava na Last.fm događajima više-manje je pouzdan pokazatelj popularnosti bendova i privremenih trendova na klupskoj, nazovimo je, indie sceni. Pogotovo u Zagrebu gdje smo prve velike brojeve imali još 2007. kada su nas posljednji put posjetili The National. Danas je skoro svaki americana/post-rock/indie/… u zagrebačkom Studenskom centru rasprodan. Prosječan broj Last.fm korisnika za manje klupske koncerte malo kada prelazi zadovoljavajućih 150 prijava, dok Facebook prijave još uvijek dosta variraju kod ovih manjih koncerata. Zanimljivo je kako se broj Last.fm prijava skoro pa udvostručuje kada se radi o gostovanjima post-rock ili tzv. post-metal bendova.

Nakon agonijskog migoljenja na rubu dosade i postepenog stišavanja strastvenih zagovarača, izmrcvareni post-rock je naposljetku ipak udvostručio svoju publiku. Razlog tome je svakako sporije probijanje žanra koji je tek unazad nekoliko godina prepoznat od najšire publike, ali i činjenica da su njegovu ideju neki uspješniji bendovi učinili prohodnijom, odnosno učinili post-rock žrtvom svoje predvidljive i jednostavne sinusoidne šprance. Uz popularnost bendova kao što su Explosions in the Sky i Sigur Rós ubrzo je postalo nepotrebno uspoređivanje s majstorima podžanra kao što su Tortoise, Slint, Mogwai ili Do Make Say Think. Štoviše, većina se veterana u više navrata ograđivala od prostituirane dosjetke kritičara Simona Reynoldsa. Naposljetku, reanimirani post-rock, koji danas plijeni nove široke mase, najviše duguje, sada već, dugogodišnjem sjedinjavanju s metalom.

Upravo je broj prijava za skori koncert čikaškog benda Russian Circles razlog ponovnog prekopavanja po hrpi zanemarenih albuma iz 2009. Za njihov nastup u Ksetu trenutno je na Last.fm-u prijavljeno preko 230 korisnika, a ako bacite oko na prijeve za nedavni koncert benda Mono ili prošlogodišnji Isis postaje jasno da ovoj sinusoidnoj glazbenoj avanturi nema kraja. Uz te brojeve je dakako potrebno dodati barem još najmanje toliko ljudi koji ne koriste taj servis.

Russian Circles s prva dva albuma ("Enter" i "Station") definitivno upadaju u metal struju, onu kojoj ne možemo doslovno pripisivati nametnutu Explosions in the Sky monumentalnost ili armagedon atmosferu metalu sklonijih Red Sparowesa. No, hvaljeni prošlogodišnji album "Geneva" otkriva upravo takve aspiracije. Nakon metalske matematike i čistoće zvuka čikaška trojka na posljednjem albumu u više navrata naginje post-rock dramatizaciji. "Fathom" kao da je zalutali kandidat za "At the Soundless Dawn" Red Sparowesa, a orkestrirane "Melee" i "Hexed All" istovremeno kombiniraju nježne Explosions in the Sky pokušaje s ranijeg albuma "How Strange, Innocence" i koketiranje s filmskim orkestracijama u stilu posljednjeg Mono pokušaja na albumu "Hymn to the Immortal Wind". Možda u ovom slučaju gudala ne guše glavnu gitara/bas/bubanj temu kao kod Japanaca, ali ostaje upitno koliko je takvo prepuštanje gostujućoj pratnji potrebno u dobro razrađenoj matematičkoj metal igri.

Russian Circles su najbolji upravo u svojoj čistoj metal proračunatosti i spiralnim light prog zavrzlamama, a razigrana stvar "Malko" najbolji je dokaz tome. Prozračni metal crescendo primamljiv je post-rock prvoborcima, post metalcima i progerima s one strane metala gdje je razgovor o sviračkom tehniciranju uvijek dobrodošao.

Zahvaljujući ploči gitarskih pedala ovo uživo vjerojatno postaje prava mala ekstravagancija. Do onda će poslužiti kao odličan soundtrack za bicikliranje.

I za kraj jedna preporuka… Zanimljivo je da uz gomilu Isis klonova i raznoraznih post-metal kombinacija lijeni švicarski band Shora još uvijek iskače sa svojim albumom "Malval" (2006.) kao jednim od najoriginalnijih primjera post-metal mutacija. Svakako isprobajte ako niste.

russiancircles.net

myspace.com/russiancircles