Prije nekih mjesec dana kolega Tonći Kožul napisao je još jedan od tekstova u kojima raspravlja sam sa sobom, a tema je bila "Imaju li smisla domaći angažirani bendovi?". U njemu je iznio tezu da su kolumnisti poput Klauškog oštroumniji od Remi i Saše Antića jer svakodnevno moraju brusiti svoje mentalne alate, dok eto MC-i izdaju album svake tri godine. Uz to napisao je da nedostaje bendova koji ce rajcati mladenačke uši, a ne pisati jadikovke. E, sad možemo ulaziti u svaku od tih teza pa napisati da Klauški također iz dana u dan iznosi ono što je očigledno bilo kome tko pročita bar jedne dnevne novine ili pogleda jedan portal. Možemo sad analizirati i Sašine tekstove, ne samo u TBF-u, nego i u ostalim projektima, al' brate kao pripadniku lijene populacije to mi se ne da. Samo ću cijelu ovu nepotrebnu priču kojoj je bio cilj popuniti mjesto u Planu B pobiti jednim jedinim argumentom - "Verbalnim deliktom" Generala Woo-a.

Nakon višegodišnje diskografske pauze provedene u gradu koji bi se mogao podičiti titulom najnepoželjnijeg mjesta za život u Hrvatskoj- Vukovaru, General u prosincu prošle godine, neposredno pred izbore izdaje možda najdirektniji album u novijoj Hrvatskoj povijesti. Ne srami se spominjanja imena političara i tajkuna, jebe mater svima - Josipoviću, Šeksu, ustašama, četnicima, partizanima, policiji, lijevima, desnima, reperima, rockerima, više manje svakome koga se možete sjetiti. Ali ne na način, joj vi ste svi u kurcu, bla bla, nego secirajući stanje u zemlji koja se, ovako sjebana, nalazi pred ulaskom u Europsku Uniju. Iako su njegovi tekstovi prilagođeni metrici stiha (još jedan veliki problem po Kožulu), još uvijek su jednako oštroumni i argumentirani kao i oni Klauškog, Dežulovića ili Pavičića.

Npr. njegova predviđanja budućnosti za njegovu djecu su depresivnija od Orwellovih, usporedbe bankara i i pljačkaša banaka te zaštitara koji ginu braneći lopove od lopova i sprdanje sa sobom koji je u tim istim bankama potpisao ugovor o kreditu. Rušenje mitova o EU, širenje teorije zavjere, a istovremeno obračunavanje s nacionalizmom.

Prije dvadeset godina Sublime su pjevali "I know because of KRS-ONE", odu pripadniku stare škole koji ih je educirao o brojnim problemima o kojima oni, kao bijeli napušenci i surferi sa zapadne obale inače ne bi imali pojma. Kao i KRS tako i General Woo, pripadnik naše 'stare škole' educira i tjera na razmišljanje. Iako je i sam svjestan da se pjesme s "Verbalnog delikta" neće vrtjeti na radiju (štoviše čak otvoreno jebe mater urednicima), General Woo bi nakon ovog albuma trebao imati mnogo učenika. Od mene nije stvorio učenika, ali fana je. Preobratio je cinika kojeg je za Woo-a bolio kiki koliko i za Gotovinu i Norca, u sljedbenika koji kaže - Generale čekamo tvoju zapovijed.