Gangrenu u muzičkom obliku čine kalifornijski producentski/MC duo The Achemist (Dilated Peoples, Mobb Deep, Raekwon ...) i Oh No, a treće izdanje u zadnjih nešto više od godinu dana je ujedno i najbolje.

Album je predvidivo paranoičan i mračan, prepun tenzije koja samo u rijetkim trenucima popušta. Zbog pretpostavke da gangrena gadno smrdi intro sadrži jako uvjerljiv zvuk riganja koji poput strašila u močvari odvraća nespremne. Znojenje pod slušalicama dodatno pospješuju pretili bitovi, dobro odabrani gitarski semplovi i spikerski glas iz sedamdesetih koji povremenim upadima prije nego što stvar iscuri nudi lagani time-out prije nove runde.

Obzirom da su oba člana poznatiji (i jači) na producentskoj strani priče, taj dio albuma odnosi pobjedu nad onim vokalno-lirskim. Pluseve kod tekstova zaslužuje nekoliko dobrih one linera te omaž pasti fažol i nezaobilaznom Jimmyu Hoffi. Kao najkompletnije teme se ističu "Gladiator Music" (svojevrsni manifesto albuma), energična "Drink It Up" te potiho intenzivna naslovna tema. Klavirski podložena "The Groove" je jedan od prije spomenutih rijetkih trenutak predaha. Smještena pred kraj albuma kao mint bombon zaslužuje dobiti i dodatni bonus poen zbog spominjanja velikog (mada ne baš svima omiljenog) Kareem-Abdula. Sama završnica albuma poredi gangrenu s maratonom te ostavlja slušatelja u turobnom svijetu crkotina, plivanja sa štakorima i C4 reakcionizma.

"Vodka & Ayahuasca" je album koji nakratko zaustavlja svijet i poput nekog korektiva komentira njegovu uvijek postojeću (i uvijek zanimljivu) najgoru stranu. Njime Gangrena želi svim ljudima dobar tek. Iz kanalizacije