7 That Spells. 7. album. Čovjek bi očekivao nekakvu vrstu pomrčine. Ili prosvjetljenja. Samo što su te sve big bang teorije uvijek bile za nemaštovite pičke. Realnost je uvijek puno čudnija i/ili okrutnija. Pa tako neki već godinama pate od postojanja onog Nikača pa onda i njegovog benda. Jer 7 That Spells je njegov bend. Bez sumnje. A ono što je čudno i čudnije je da mi kao žitelji i stanovnici ove nesretne zemlje imamo priliku iz godine u godinu gledati i slušati kako jedan domaći bend razbija stereotipove i okvire koje si domaći bendovi često samo-nametnu u nastojanju da što više zvuče kao onaj neki bend.

Da 7 That Spells zvuče kao ni jedan bend prije njih nije istina. Da 7 That Spells ne zvuče kao hrvatski proizvod je definitivno istina. Mislim da Sevene mogu proglasiti najproduktivnijim bendom u Hrvata. U određenom vremenskom okviru naravno. Ako griješim krivite moje limitirano znanje cro i ex-yu scene kojega se uopće ne sramim. Ono je limitirano iz jednostavnog razloga što je toliko malo bendova s ovih prostora meni uspjelo zagolicati perverznu maštu i ponukati me da se pobliže podružim s njima. U bilo kojem slučaju po pitanju produktivnosti 7 That Spells svake godine počini komercijalni suicid, a ponekad i više puta. Materijal se svake godine množi i svake godine izdaje. Svake godine na koncertima bend nas mami da obogatimo svoju kolekciju erotike kupnjom njihovog novog albuma, a sa stejdža u stankama uragana psihodelije/proga/free rocka možete čuti kako se čupavi lik dere da više nikada neće svirati u Hrvatskoj. Čupavi laže, ali kako su stvari krenule možda mu se san ubrzo i ostvari. Osim što Sevene izdaje strana etiketa njihove europske turneje postaju sve dulje, što znači da će možda ubrzo sviranje u Hrvatskoj zaista postati izbor, a ne nužnost.

Sedmi album Sevena "Future Retro Spasm", kako mu ime i govori, donosi novosti, ali i neke starije šeme. Premda se to može reći za sve albume 7 That Spellsa. Dogodile su se promjene u ljudstvu (da ponovno!), ali i u zvuku. Psihodelija i dalje debelo prevladava u potencijalno još nepristupačnijem smislu. Potpuni sudar zvukova se odigrava na većini stvari. Potpuna vratolomna psihodelija s tendencijama k free formi. Ako bi razlomili album na future, retro i spasm segmente ovo bi bio spasm dio. Big bang je za pičke, ali je big crunch na ovoj ploči dost avantmacho. Ako još tome dodamo da se i na većini stvari saksofon čini dominantnijim instrumentom od gitare recimo da smo locirali i future element. Gotovo cijeli "Olympos" zvuči kao da gitare uopće nema. Što je za Sevene nepojmljivo? Retro segment bih smjestio na četvrto mjesto od šest stvari. "The Abandoned World Of Automata" traje prekratkih 14 i pol minuta i vrhunski je hommage Acid Mother's Templeu i njihovom "Pink Lady Lemonde". Bar u prvih sedam minuta. Dovoljno za odličan hommage, a ostaje ti još sedam minuta da još sve začiniš na svojstven način. "The Abandoned World Of Automata" je ujedno i jedno utočište od psihodeličnog uragana ostatka albuma.

I dok ja zgotovih ovu recenziju 7thatspells.com već prijeti s izdavanjem još dva nova albuma.

I tako u nedogled. U zalazak sunca ispranih duginih boja koje je kistom poševio Jackson Pollock. Lijevo, desno, gore, dolje ako to uopće u svemiru postoji, jer je ovo muzika za astronaute. Za ljude koje su silom (mig mig) prilika prikovani za ovu Zemlju, a htjeli bi nešto više (mig mig drugi dio). A ako vam se ne sviđa ova poanta možda vam se svidi slijedeća: poanta je ne slušati Sevene doma već na koncertu, debos! Poanta kupovine CD-a je u golim ženama, a muzike da se sluša uživo. Tak da se ne morate ni trudit skinut ovaj album nego kleknite s ustima punih šarenih tableta pred Psycho Buddhu i molite se da se 7 That Spells ipak odluče opet svirat u Hrvatskoj. U suprotnom ova recenzija nema smisla.

Laku jebenu noć.

www.7thatspells.com

pot stilista preporuča sljedeću kombinaciju odjevanja pri preslušavanju ovog albuma: