Jarvis Cocker Further Complications Rough Trade 2009.
Prekidi veza različito utječu na različite ljude. Neki se ševe sa znanim, neki sa neznanim ljudima, neki i sa životinjama. Neki postaju introvertiraniji pa recimo nastane djelo poput "Sea Change". Neki pobjesne i usmjere svu energiju u posao, pa poput Pete Samprasa osvoje par Grand Slamova. Neki se bace u kreativne vode i stvore nešto novo. Pada na pamet Muzej propalih veza Olinke Vištice. Ili nastanu dodatne zavrzlame tj "Further Complications".
Ako do sada niste skontali, naš junak Jarvis se razveo od žene i pod uticajem brodoloma je snimio novi album. Što li će samo napraviti Berlusconi? Ili jadni Dirk? Kao što je vidljivo, prekid veze sa drugim ljudskim bićem različito utječe na sve ljude, ali je zajedničko da izaziva jake emocije koje se kanaliziraju na različite načine, valjda ovisno o okolnostima prekida i o samoj osobi. Ako slušatelji očekuju da je "Further Complications" mini remek-djelo u rangu gorespomenutog Beckovog "Sea of Change", jer je ipak Beck prekinuo sa curom, a Jarvis sa ženom, e ta paralela ne radi u ovom slučaju. Isto kao što je nemoguće matematički dovesti u korelaciju broj poginulih u konfliktu sa brojem okršaja u nekom ratu, tako ni efekt raspada te divne međuljudske stvari koju suhoparno nazivamo vezom, ne možemo matematički procjeniti. Drugim riječima, "Sea of Change II" se nije dogodio, iako je riječ o ženi, a ne (samo) o djevojci.
Na albumu je radio Steve Albini, ali njegov uticaj je prisutan samo u tragovima. Jarvis je vjeran svom standardnom načinu izražavanja, dakle dovitljivi tekstovi inspirirani svakodnevnim životom ispričani gotovo bez daha, koji tek povremeno pređu u pjevanje. Višak testosterona i tematika odnosa muškarca i žene je naravno laktmotiv koji se provlači cijelim albumom. Ovaj višak testosterona uzrokuje da nema previše mjesta za balade, Jarvis oslobađa emocije žestinom i zato mu je vjerovatno trebao Albini, iako ga nije potpuno iskoristio. Ili, što je vjerovatnije, da se cijela suradnja slučajno potrefila onog dana kad su se susreli i dogovorili suradnju na nekom festivalu. Tj., to nije bio običan festival, nego Pitchfork Music Festival. Jarvis posjećuje Chicago i Pitchfork Festival, nek se zna.
Završni rezultat je da pred nama stoji poprilično blijedo, repetitivno, predvidivo i u konačnici neuzbudljivo djelo koje neće pronaći prijatelja u play counteru vašeg mp3 playera. Dosta tu ima hodanja naprijed i nazad, neodlučnosti kuda krenuti, zašto, pa malo ispovjedi, malo delirija, te dnevničkog shvaćanja ovog albuma od strane autora. Sve ovo je u konačnici rezultiralo dobrom terapijom i ispušnim ventilom za Jarvisa, ali ne nudi ništa posebno zanimljivo slušatelju. Dok se Beck otvorio i cendrao, ali je pritom bio iskren i zanimljiv, Jarvis je vjerujem iskren, ali kemije između autora i slušatelja ovdje jednostavno nema. U terapeutskom smislu, album je uspio. Netko je ipak izašao sretan iz ove veze.
http://www.myspace.com/jarvspace
http://www.jarviscocker.net