Fun Lovin' Criminals Classic Fantastic Killohertz 2010.
Napokon, nakon pet godina, wise guys iz New Yorka uspjeli su snimiti novi album. Teme standardne - tulum, žene, trava, organizirani kriminal i posveta old school-u. Meni dovoljno, a ako ste ih ikad voljeli, bit će i vama.
Jebeš mi život ako postoji bend ili glazbenik koji je više cool od Hueyja i ekipe. Oduvijek su bili i uvijek će bit oličenje faca kojima je bavljenje glazbom samo popratna zanimacija da im skrati vrijeme između barenja žena i odlaska na tulume. Njihova prva dva albuma uvijek me asociraju na Split i ljeto. Naime, prije desetak godina, svake godine bih proveo najmanje dva tjedna s nekoliko godina starijim rođakom uživajući u čarima grada pod Marjanom. Dizanje u podne, kava u gradu, a nakon toga kruzanje po cesti i okolnim plažama u nekoj krntiji od auta koju je rođak dobio na korištenje, jer je preko ljeta radio u državnoj firmi. Obavezni soundtrack su naravno bili FLC, jer su valjda najbolje oslikavali naše stanje uma, tj. popriličnu praznoglavost bez brige na pameti, osim gdje ćemo tu večer piti i kakvi će se kolači jesti.
Deset godina kasnije, iza FLC-a je nekoliko albuma. Naravno, prva dva su zakon, pa onda "Loco" koji je osrednji (Flip tvrdi da je dobar, ali što on zna?), pa onda dva koja treba zaboraviti i sada je napokon stigao "Classic Fantastic". Vratili su se u formu. Možda je razlog preseljenje u London (iako je na coveru, naravno, još uvijek NYC), možda je razlog činjenica da su snimali u svom studiju ili, pak, da je prošlo pet godina od posljednjeg albuma pa su skupili dovoljno dobrih pjesama. Možda je razlog i Tim Latham koji je radio s A Tribe Called Quest i De La Soul, ali sve u svemu, rezultat je više nego zadovoljavajući. Malo funkastih podloga, malo šablonskih rock rifova, malo laganih stvari i poneki gost. Huey je još uvijek bolji MC od devedeset posto ovih zlatnozubih fufljavaca koji se mogu vidjeti na TV-u, a kad na laganini pjesmama krene sa svojim barrywhiteovskim glasom, poželite se zavaliti na klupicu ili kod Šefa na Lokrumu gledati zalazak sunca s pivom u jednoj i nečim za opuštanje u drugoj ruci.
Album otvara pjesma "Mars" - electro old school zajebancija s poprilično glupim tekstom, al jebenim grooveom i kul vocoderom na kraju pjesme. Nastavlja se s možda najboljom pjesmom po kojoj je album dobio i ime - "Classic Fantastic". Tu se vidi koji su FLC carevi u slaganju funk-hip hop gruva. Huey repa, ispod ide funk gitarski rif, Frank lupa po bubnjevima, čuju se trube pa sve pređe u jazzy prijelaz kao u najbolje dane ATCQ-a. Slijedi "The Originals" - rock rifčuga, ispod hip hop beat, ali ne loše kao Kid Rock, nego stvarno, brate, dobro. Kako i ne bi, ipak su FLC uspjeli na početku karijere ukrasti najsilovaniji rif u povijesti rocka ("Smoke on the water") i od njega napravit dobru pjesmu. Nakon "The Originalsa", FLC prelaze na latino područje i opet im uspjeva ne zvučati gej. A nakon toga dolazi poslastica - Kralj carčina i ultramegakul reper iz Londona Roots Manuva dijeli mikrofon sa ultramegakul Hueyjem na "Keep On Yellin'" i toliko su ultra megakul da se lede prozori na zgradama (već vidim da će Flipu ovo bit najdraža stvar). Na jednom skitu gostuje i Paul Kaye aka Mike Strutter. Mike Strutter je odvjetnik koji svoje parnice rješava nasiljem, šmrče kokain, zakopava tijela I - što je najvažnije - MRZIII indie, emo i Eltona Johna. Na "Classic Fantasticu Strutter" preko telefonske sekretarice komunicira sa svojim klijentima FLC, obilato koristeći riječ FUCK. Na "Jimmi Choo" opet vlada gitara i Frankovi bubnjevi koji prelaze s funka na drum and bass. Frank caruje i na "We, the Three", old school repčugi podloženoj trubama i cowbellom (MORE COWBELL). Frank ne samo da je ovdje odsvirao i bubnjeve, nego se uhvatio i mikrofona i odrepao vers zajedno s Hueyjem, tema je, naravno - koliko su FLC kul. Na albumu se nalazi i nekoliko laganijih pjesama u stilu "Methadonie" i s neobilaznim delay solažama na gitari. Album na kojem niti jednom ne poželite pritisnuti tipku skip, ali se repeat pritišće više puta.
I tako da se vratimo na početak priče. Deset godina kasnije, rođak je opasni odvjetnik, vozi Audi limuzinu, a ne više krntiju, oženjen je , ima predivnu kćer. Al' ne sumnjam da će me i ovo ljeto dočekati s Fun Lovinima u autu i reći bruklinškim naglaskom - 'Yo, cluuuums' (naime, tako me zove), 'park ur clumsy ass in the fuckin car and let's go grab a beer'. Naravno, prije toga ćemo otići po pelene ili obavit nekakvu dužnost koju odrasli ljudi rade...