Novi uradak, "Tonight" nema nikakve veze s njima, ni zvukovno, što su FF htjeli postići, ni kvalitetno, što zasigurno nisu. Sama promjena zvuka je pohvalan potez, jer nastavak po istoj jednadžbi bi bio previše predvidljiv i dosadan. Nakon uspjeha FF, pojavile su se hrpe instant klon bendova pa tako da više ne možeš uključiti XFM radio (prošli put kao naša 101-inica, od nekadašnjeg lidera do samozadovoljnog pratitelja glazbene scene), a da nema bar pet takvih kreacija u sat vremena mjuze. To govori u prilog koliko su FF uticajan bend, a vjerovatno ih je i klonovski zasičeni eter i scena natjerala da se maknu od svog domicilnog zvuka.

Opet, ako se mijenjaš samo mijene radi, a ustvari nemaš ništa novo za reći, nastaje problem. A Franz Ferdinand na "Tonight" nam nemaju ništa za reći osim da su promijenili zvuk.

Rezultat je krajnje ravnomjerna ploča, bolje rečeno ravnomjerno dosadna ploča. "Tonight" se ničim ne ističe osim što kad završi pitaš se šta je to uopće sviralo. Bježeći od zvuka koji ih je stvorio, FF su otišli u drugu krajnost te su postali bezlični. Najveća potvrda toga je grozna, skoro 8 minuta duga "Lucid Dreams" u kojoj zasigurno nema ništa lucidno jer zvuči kao neki jam session sa dosadnim elektronskim krajem, a koji je stavljen na album valjda kao testament novog FF sounda.

Kapranos i ekipa su nekada svirali trominutne zarazne pop poskočice i bilo bi ih opet lijepo čuti, jer za neke autore mijene dobre nisu.

www.franzferdinand.co.uk