U biti je sve jednostavno. Jednostavno poput Flipovog oduševljenja Yuckom ili Andrijinog izraza sreće kada je procurio novi The Rural Alberta Advantage. Ono, muzika stvara to neko neobjašnjivo oduševljenje. Činjenica kako nečiji rad može izazvati toliko emocija mora veseliti čovjeka. I zbog toga je sve jednostavno. Iako baš i ne znam što sam htio reći s ovim uvodom.

 

Ono što je puno važnije je činjenica kako se "Fractals", 20-minutni EP grupe Ports Of Call ne izvlači iz mog playera. A razlog je - jednostavan. Ova grupa iz Philadelphie je napravila jedan od rijetkih new-shoegaze materijala koji razvaljuje na prvu, a na svako sljedeće slušanje je sve bolji i bolji.

Uvodna "Fadophobia" je sanjiva shoegaze/dream-pop pjesma u rangu Chapterhouse. Doduše, nema tu toliko pozadinske buke koja je karakteristična za onaj prvotni shoegaze, ali sanjivi vokali, upečatljiva ritam sekcija i zanimljiva dionica na klavijaturama od ove pjesme čine potencijalni indie hitić.

"Transparent Apparent" se ističe zanimljivom igrom dvaju vokala. Slušajući 'upadanje' back vokala u glavnu dionicu, ova pjesma me u par navrata posjetila, oprostite na grešnim mislima, na sjajna vokalna ispreplitanja koja su Michael Stipe i Mike Mills toliko puta u karijeri uspješno radili. Neću reći kako Ports Of Call na bilo koji način podsjeća na R.E.M. već tek naglasiti kako se rijetko čuje ovako dobro ubacivanje back vokala u glavnu dionicu.

"Selective Memory Machine" je sve što dobra shoegaze pjesma treba biti - prigušene, a bučne gitare vođene jednom jednostavnom melodijom, ritam sekcija koja na prvi pogled nije toliko bitna, a u stvari nosi cijelu pjesmu te lebdujući vokali (kada ti pri pisanju recenzije na pamet padne riječ poput 'lebdujući' za koju uopće ne znaš kako bi je pravilno napisao, onda je jasno kako se radi o dobrom shoegaze materijalu). "Ballinora" nastavlja u tom smjeru, a njen kraj u sjećanje čak priziva i Curve (kad bi toj grupi mogli izbaciti elektronske dijelove). Posljednja "Mainlines" s druge strane priziva Sonic Booma i Jason Piercea. Radi se, je li, o tipičnoj Spaceman 3 pjesmi. Doduše, možda bi je lakše mogli pripisati grupi Spiritualized radi ipak ne toliko suludog zvuka kakvog je Sonic Boom donosio jednom od najluđih dvojaca u povijesti glazbe.

Ovih 20-ak minuta Ports Of Call pozicionira pri samom vrhu zanimljivih mi novih izvođača. Od onih koji sviraju taj novi shoegaze tek su me The Pains Of Being Pure At Heart više oduševili. Volio bih kada bi Ports Of Call dosegnuli barem dio slave kakvu trenutno imaju TPOBPAH. No, i bez nje, na svoj rad mogu biti poprilično ponosni.

www.myspace.com/portsofcallpa
www.portsofcall.bandcamp.com

E da, Ports Of Call su ovaj EP za sada objavili samo u obliku digitalnog izdanja. Ukoliko im želite pomoći da se u budućnosti objavi i vinil možete to učiniti na ovom linku.