"Floodlight Collective" započinje svoju priču polako se valjajući poput barke na bonaci, lagano uljuljkavajući slušatelja u spokoj nedjeljnog popodneva. Za to je ponajprije zaslužna "Redoakway", koja kao da je dio koji je otpao nekom od albuma Beach Housea. Gledati crtiće u nedjeljno popodne se čini kao glavna Pundtova zabava, ali muzike za crtani film ovdje nema. Prođu još dva melankolična broja, čisto da nas zacementiraju za kauč, a onda kroz zvučnike došeće ljepotica.   "Different Mirrors" je obojana svim nijansama shoegazea i obećava već iz prve da će se višestruko preslušavati. Jesus And Mary Chain i pogotovo My Bloody Valentine su na ovim mladim web stranicama već mnogo puta spominjani, a ovdje imamo pravu pravcatu posvetu velikim meštrima potrage za rupom na gornjem dijelu cipela. "Different Mirrors" bi mogao biti pravi koncertni favorit i predstavlja pun pogodak u rangu Deerhunter mikro-hita "Strange Light", za koju je Lockett napisao glazbu. Eto, ipak nije lako pobjeći od matičnog benda, proganja i kada se sakriješ iza shoegaze veličina.   Nakon razbijanja laganog ritma albuma i bacanja u lijepu prošlost, Pundt se vraća u mirne vode, da bi atmosferu podigao na još dva mjesta, "Whatgrows" i "Threaded Needle". Ti trenuci su nešto manje uspješni nego li DM, ili je ipak poštenije reći kako je "Different Mirrors" toliko dobra da se sve oko nje doima nedovršenim i nesavršenim. Dakle ovozemaljskim.   Unatoč povremenim čvršćim, mehaničkim dijelovima, cijeli album karakterizira izrazita mistična atmosferičnost, poput nekog šizofrenog chill-out djela. Vokali su u potpunosti pozadinski element priče. U pojedinim trenucima se pomalo razaznaje tekst, ali ipak na kraju je jasno da ovdje caruje instrumental, dok je vokal prisutan više u funkciji stvaranja atmosfere nego li prenošenja neke poruke ili uključivanja slušatelja u priču. Slušatelju se nudi pozivnica kako bi bacio uho na autorovu intimu, ali u ključnom trenutku nas sam autor odgurne i zadržava za sebe sve što je možda imao na umu otkriti. Sudeći po "Floodlight Collective", Lockett ima još puno aduta za ponuditi, tako da ovo nije album za popuniti rupu između dva Deerhunter djela, nego legitimno djelo jakog autora koji je sposoban mimo uspjeha matične grupe izraziti svoj talent.   http://deerhuntertheband.blogspot.com