Nakon dva hvaljena EP izdanja Tahliah Barnett aka FKA twigs isporučuje svoj dugometražni prvijenac, jedan od najiščekivanijih albuma godine i jedan od onih zbog čije su žanrovske kategorizacije još uvijek u tijeku natjecanja u nabrajanju usporedba i smišljanju novih jednokratnih kritičarskih kovanica. Spominju se Massive Attack, Portishead, James Blake, Aaliyah, alternativni R&B i zabavne dosjetke ala R&Björk, trip hop Sade, itd. No, važno je napomenuti da se skoro svi slažu oko toga da se ova dvadeset šestogodišnja pjevačica, plesačica i producentica iz Londona na svojim izdanjima ne koristi zadanim šprancama gore navedenih, već da je svojevrsni game changer. Nju s druge strane usporedbe zasad samo živciraju pa je prije koji dan za The Guardian izjavila: "Fuck alternative R&B!"

U intervjuima često spominje kako se bavila baletom, išla na satove opernog pjevanja i kako su na nju dobrim dijelom utjecali roditelji, majka plesačica i gimnastičarka porijeklom iz Španjolske i otac Jamajčanin koji joj je umjesto Beatlesa i Bowiea puštao jazz i afričku glazbu. Uglavnom, malo što je indiciralo na to da će Tahliah jednog dana plesati u spotovima pop zvijezda (Jessie J, Kylie Minogue…) i da će od tog honorarnog posla odustati u korist glazbe koju danas stvara i izvodi.

FKA twigs je za snimanje albuma "LP1" okupila nekoliko aktualnih producenata među kojima su Arca (radio je na "Yeezusu"), Emile Haynie (Lana Del Rey, Bruno Mars…), Paul Epworth (Adele, Coldplay, Azealia Banks…), Dev Hynes aka Bood Orange i drugi. Usprkos toj hordi različitih suradnika album ipak ne zvuči kao šareni kolaž, već kao zvukom i temama zaokružena priča čije se konzumiranje preporuča u cijelosti. Producenti su tu, tvrdi ona, samo da bi od njih naučila trikove i da bi popunili pokoju rupu.

"LP1" se često površno proglašava soundtrackom za seks, ali ispada da se u slučaju ovog albuma glazba i stihovi ne fokusiraju samo na predigru i sam čin, odnosno pitanje je da li do njega uopće dolazi. Dok je na pojedinim stvarima FKA twigs agresivno strastvena, na drugima moli za iskrenu ljubav zbog čijeg se nedostatka doslovno guši u izvedbi i zvuku. Ono što prvo čujete u "Two Weeks" i "Hours" su eksplicitn poziv na seksualni odnos i želja za dominacijom: My thighs are apart for when you’re ready to breathe in / Suck me up, I'm healing with all the shit you're dealing / Motherfucker, get your mouth open, you know you’re mine. Te su fantazije dovedene u ravnotežu u "Numbers“, "Pendulum" i "Closer" koja zvuči kao androidski crkveni napjev kojeg predvodi Enya. Na ponajboljoj "Pendulum" postaje jasno koliki je raspon emocija koje sežu od vokalnog jecanja i piskutanja do katarze koja se pred sam kraj pjesme manifestira drugim tonalitetom ključnih stihova: So lonely trying to be yours / When you're looking for so much more. Padanje na koljena.

Svojevrsni podnaslov albuma nalazi se u uvodnoj "Preface" u kojoj se ponavlja stih iz pjesme "I Find no Peace" Thomasa Wyatta: I love another, and thus I hate myself. Kao dokaz da se ne vrti sve samo oko ljubavi potrebno je dodati još pokoji stih pjesme iz 16. stoljeća: I desire to perish, and yet I ask health. / I love another, and thus I hate myself. / I feed me in sorrow and laugh in all my pain; / Likewise displeaseth me both life and death, / And my delight is causer of this strife. Očito je da Tahliah nema mira i da se hrva sa svim i svačime. Neuzvraćena ljubav je tu samo jedan od okidača.

Zanimljiv zaključak dala je Jessica Hopper u tekstu za Wondering Sound: “FKA twigs has given us a very sexy album about the absence of sex, and about the tenacity and uncertainty of longing. Rather than turning us on, it illuminates the grotesque vastness of our own need...” Ovakva teza samo je jedan od razloga zašto biste trebali uroniti dublje u album koji nije fascinantan samo zbog svoje neobičnosti i sporadične eksplicitnosti. "LP1" predstavlja iskrenu želju za ljubavnim povezivanjem na stopostotni način, u paketu koji podrazumijeva sve što kod partnera idealiziramo, ali i sve njegove nedostatke i popratne potisnute osjećaje. "LP1" predstavlja i sumnju u tu veliku ideju ljubavi i ravnoteže, mračno mjesto na kojemu smo uvijek osuđeni na iščekivanje nemogućeg. Sve dok se ne predamo.

A predaja je daleko za Tahliah Barnett formerly known as twigs koja je s prvim albumom tek krenula u pravu akciju.