Nakon dječje šarmantnog folk popa na prvom EP-ju "Drunken Trees" (2008.) i dva intimna i nježna albuma, od kojih je drugi, "Lion's Roar" (2012.) usprkos tome postao apsolutni hit s istoimenom "Lion's Roar" i posvetom county glazbi, "Emmylou", Šveđanke Johanna i Klara Söderberg ponovno osvajaju sa "Stay Gold".

Udruživši se ponovno s producentom Mikeom Mogisom, koji je producirao i prethodni album ("Wichita"), "Stay Gold" je najzaokruženiji do sada, a aranžmani na njemu tek su primjetno bogatiji - kitnjasti i blagog sjaja - s mjerom, što je svakako dobro, jer kad se radi o countryju i folku, veće nikada ne znači i bolje. Od suvremenih smjernica, mrvicu, ali samo mrvicu, podsjećaju na Bat For Lashes, i jednako toliko na Lauru Veirs, ali skladnih i toplih melodija ovih deset pjesama zvuči bezvremeno. Autentični grumen countryja, upravo iščeprkan u Nashvilleu, nekoliko zlatnih niti folka, upravo satkanih u Georgiji. No usprkos prozračnim melodijama i toplom dvoglasju sestara Söderberg, raspoloženje koje prevladava albumom prilično je teško; ovo su pjesme o nadanju čak i kad nas nada napušta, o snazi volje čak i kad je sva volja iscijeđena iz nas, o ustrajnosti čak i kad smo posrnuli već toliko puta i kad se čini da više nema smisla.

Na "My Silver Lining", dok titrava violina vijuga kao u prerijskom westernu, stihovima „A song's never just sad/ There's hope, there's a silver lining/ Show me my silver lining“ doslovce kao da zahtijevaju da im se ukaže ta sretna okolnost, to sunce nakon kiše kojim se svi tješimo. Odrastajući snaženi uvjerenjem da smo slobodni, posebni i sretni, ili stihovima „I never expected to be struck/ By the fatal hands of fortune or by sheer bad luck“, "Master Pretender" na vjeran način ocrtava triježnjenje kada stvari ne ispadnu baš onako kako smo htjeli, čak niti jednom baš onako kako smo se nadali.

Tu je i meni za sada omiljena "Waitress Song" dražesnih stihova „I could move to a small town/ And become a waitress/ Say my name was Stacy/ And I was figuring things out“ jer što drugo preostaje nakon ljubavi? Zadnja na albumu, "A Long Time Ago" još je jedna ljubavna, iako također tužna, o djevojci u koju se mogao pouzdati, koja se uvijek trudila, ali koja ipak nikada nije bila dovoljna. Spajajući samo vokal i zvuk klavira i violine u elegijskom ritmu, smještena na kraj, ostavlja dojam praznine i tišine, no album u cjelini ipak tješi svojom sjetom, a savršeno isprepleteni vokali sestara Söderberg čine pouzdano i čvrsto uže koje neće iznevjeriti.