Aliasov put od početaka glazbenog kolektiva i kalifornijske alt-hip-hop etikete anticon u kasnim devedesetim do ploče kao što je "Fever Dream" u 2011. je rascjepkan slijed albuma u kojem je svaki broj u diskografiji neočekivano drukčiji od prethodnika. Prije 'Fever Dreama' baziranog na semplovima bio je "Resurgam" (anticon., 2008.) na kojemu je Alias (pravim imenom Brandon Whitney) dokazivao da posao može odraditi i ritam mašinama, živim instrumentima, sintesajzerima i midi kontrolerima; prije toga pak suradnja s pjevačicom i producenticom Tarsier te ploča s bratom saksofonistom Ehrenom, a prije toga (meni najdraži) instrumetnalni "Muted" (anticon., 2003.), koji je slijedio hip-hop albumu "The Other Side Of The Looking Glass" (anticon., 2002.) i tako dalje.

Jedina stvar koju "Fever Dream" nasljeđuje od "Resurgama" jest često umarajuća pedantnost oko zvuka bubnjeva. Možebitni zajednički utjecaji (Boom Bip, recentni Four Tet, Flying Lotus, Tobacco...), ako i stvarni, drukčije su interpretirani. Za razliku od mješavine melankoličnog IDM-a, beat-ridden elektronike, glitcha i trip-hopa na prethodniku, "Fever Dream" nije ni trunku obojan indie stilizacijama. Ovim albumom, Whitney svoje pretenzije prebacuje na neka druga polja. Producent mnogih među najpamtljivijim trenutcima ranog i klasičnog anticona, nanovo se maksimalno udaljava iz žanrovskog comfort zonea i odlučuje se poigrati s klišejima klupske elektronske glazbe. Od chillwavea i frenetičnosti jednog Pictureplanea (koji je i proizašao iz okrilja anticonovskog alternativnog hip-hopa), pa do wobble-bassa i ritmova često dubstepovski iscimanih do neplesnosti.

"Fever Dream" je kao što i ime albuma kaže, ploča bez konceptnog narativa. Svrha svake stvari na albumu jest samo ta da odgovara prethodnoj i da se pretoči u sljedeću. Dojam koji se dobija jest taj da je Alias FD napravio bez ustezanja, očekivanja i srama. Napravio je ploču kakvu mu se sprdnulo napraviti. Kako se radi o dokazanom i izvještenom producentu, rezultat je album koji može pobrati dobre ocjene iako sumnjam da ikojem slušatelju može predstavljati desetinu vrijednosti koju su Whitneyevi uratci imali prije deset godina. Tada je Alias radio glazbu koja je mijenjala hip-hop i meni osobno percepciju istoga. Danas se bavi općim mjestima i to radi dobro, ali znajući što sve Alias može, nameće se pitanje - čemu?

www.anticon.com/Alias