Već je pomalo dosadna ta generička priča o post-black metalu. Lagano podsjeća na onu o dosadnom post-rocku. Recept je uvijek isti pa vjerujem da nekima već ide na živce. Ono… shoegaze eteričnost, post-rock monumentalna arhitektura i black metal juriši vješto zakopani u neodoljivu slojevitost u kojoj melankolija amortizira stravične i nastrane primisli.

Black metal mutacije kao da nisu ništa novo za black metalce, ali su zato pravi hit za gomilu novih post-rock/metal indjanera. Koliko god s jedne strane ta nova percepcija black metala može starosjediocima ići na živce, s druge je strane taj izlazak iz dvorišta novi izazov za novu publiku, zabranjeno voće raspoloživo indie ekipi raznih afiniteta. BM meditacija? Metal nostalgija (jer svi smo mi u biti pomalo bili metalci, a totalno je kul biti neobavezni obožavatelj ekstremnog metala)? Ma štogod, BM o kojem pričamo je više nego dobar za izgaranje sve sile potisnutih emocija. Pa makar lepeza tema okuplja uobičajene pojave i aktere: zlokobnu zimu, drevnu tugu, sotonu svugdje oko nas i u nama samima ili neke fantasy i slične teme.

Britanski bend Fen se sigurno toliko ne zamara s podžanrovskim egzistencijalnim pitanjima pa zato nije ni čudno što su s dva studijska albuma i jednim EP izdanjem uspjeli zaintrigirati oba tabora, onaj čistokrvno metalni i onaj kojeg čini publika koja će se malo kada udaljiti od Alcesta i sličnih metiljavca.

Prvo EP izdanje "Ancient Sorrow" (2007.) ih pozicionira u kategoriju atmosferičnih BM bendova, ali se već na prvom albumu "The Malediction Fields" (2009.) uz uobičajene žanrovske trikove pojavljuju prve post-rock/shoegaze intencije. Fen samo u malim obrocima napadaju s hipnotičkom blackerskom crvotočinom jednih Wolves in the Throne Room, ali zato nude ugođaj na pola puta između Agalloch i Amesoeurs.

Novi album "Epoch" je logični nastavak geneze, ali i značajno produkcijsko pročišćavanje u kojoj je nestala neodoljiva blackerska smećarska muljavost. Zvuk je čišći usprkos svoj sili slojeva. Tu definitivno gube na BM kredibilitetu, ali zato postaju razgovjetniji za drugi profil slušatelja koji prednost daju shoegaze i sporogorećim post-metal intervencijama. Tako početni juriš u "Ghost Of The Flood" ubrzo zamjenjuju clean vokali i lagana gitarska odmotavanja dok se "Of Wilderness and Ruin" skoro u cijelosti podudara s Isis post-metal logikom. Uvodni dio "Of Half-Light Eternal" se glazbom i pjevom može prodati pod This Mortal Coil, ali ipak uspješno tempira i podvaljuje BM osvetu. Finalna black osveta čeka nas na početku posljednje "Ashbringer" koja će do kraja albuma predstaviti sve sonične mogućnosti ovog mladog benda.

Ma nema tih mutacija koje BM neće pretvoriti u smislenu homogenu masu.

S obzirom da se ovakvi bendovi smješe sa svih indie portala, već me pomalo brine činjenica da na lineupu Terraneo Festivala još uvijek nije osvanuo neki novi black metal bend. Zamislite blackerko grgljanje na +40. Ki to more platit?! Eto i My Morning Jacket novi album najavljuju s pjesmom "Holdin' on to Black Metal".

"Oh-whoa-whoa-whoa-whoa-whoa-whoa-whoa-whoa-whoa-yeah-yeah-yeah-yay-ohhhhh…/It's a darkness you cant deny/But it don't belong in a grown-up mind/Distortion finds its place in a youngster's eyes/Coming into life you need its grind/But at a certain point you gotta let it go/Or it will cross the permanent threshold/ You'll find out something is good/Oh black metal you're so misunderstood… /Holdin' on to black metal…"

www.myspace.com/fenband

p.s. Code666 ovaj mjesec izdaje album "Birth of Pozoj", ponovno snimljen album prvijenac samoborskih black metalaca Johann Wolfgang Pozoj.