Na sinestet.com ovog je ljeta okačena antologija člana kolektiva Saše Antića iz TBF-a, točnije, njegovog alter ega Alejuandra Buendije. Na njoj su se našla Sašina gostovanja u posljednjih desetak godina. Prvo pitanje koje se nameće kada se "Featologija" skine s neta i stavi u plejer jest: Krvi ti isusove kako mu se da?

Naime, na albumu se može čuti vrh hrvatskog hip hopa, ali i neke pjesme koje su bile žalibože vremena provedenog u studiju i žalibože mjesta na hard disku. Na istom su se mjestu našle tri pjesme pokojnih Leut Magnetic, sve od reda mala remek djela koja pokazuju koliko je inspiracije imala grupica splitskih studenata u Zagrebu na početku dvijestisućitih. Naravno s vrhunskim hitom svih studenata iz Dalmacije "Evo me doma". Nažalost uz užitak slušanja Leuta dolazi i paranje ušiju katastrofalnih Promila (zašto je pobogu Milo Stavros ikad odlučio zamijenit bubnjarske palice s mikrofonom, to je pošlo za rukom jedino tati mu i Philu Collinsu), onog malog Škore iz Vinkovaca Shortyja te pošmrkosamvišebijelognegomenađeripoštanskebanke Stoke. Nije mi jasno od kud dolazi Sašin altruizam da gostuje na pjesmi nečega što se zove "Kosti" ili "Dioniz" jer goreg crossovera s rockom i HC-om  nisam čuo od prvog albuma Kid Rocka. Tu su još i Popeye koji hvala bogu zvuče poprilično dobro te Branko za koje nikad nisam čuo, al mi zajebancija na račun Albanaca i rada u pekari nije nimalo bila smiješna. Nije da sam ja neki politički korektni šupak, ali ako već sprdaš nekog na račun stereotipa onda deri brate do kraja. Uglavnom na svim pobrojanim gostovanjima Sašino repanje zvuči kao da si napravio pitu od govana i onda na vrh stavio malo šlaga u nadi da neće smrdit.

Na sreću ostale pjesme debelo popravljaju dojam. Uz gore spomenute Leut Magnetic s dvije pjesme je zastupljen pomladak splitske hip hop scene. Vojko Vrućina, Alejuandro i ostatak ekipe deru na beat sempliran iz "Vatrenih kočija" isto kao što deru i na pjesmi Dječaka "Krek Kuća" gdje se svi igraju gangstera dok je Alejuandro u ulozi svodnika. Kandžija, General Woo, Edo i Saša odradili su vrhunski riprezent na suhi ritam bubnja. Pjesme sa Sašinim suvremenicima iz devedesetih Woo-om, El bahatee-em i Targetom sve redom obrađuju crne teme Hrvatske - korupciju i nasilje, a rime pogađaju točno u centar mete.

Nakon slušanja albuma ostaje dojam da je Alejuandro Buendija jako produktivan MC i da voli hrvatsku scenu jer nema logičkog objašnjenja za sva gostovanja. Možda bi u budućnosti ipak trebao malo bolje birati.

www.sinestet.com

www.facebook.com/Alejuandro-Buendija-aka-Sasa-Antic