Recenzije

Father John Misty Fear Fun Sub Pop / Bella Union 2012.

srijeda, 9. siječnja 2013

S Fatherom Mistyjem, Tillman kao da je izvukao glavu iznad vode i prodisao nakon dugo vremena pa sad halapljivo lovi zrak. Očito ponekad nije tako loše spaliti sve, pokupiti prnje i početi ispočetka na nekom manje vjerojatnom mjestu.

Joshua Tillman izdao je sedam solo albuma, sedam nježnih i tihih folk singer-songwriter albuma, o kojima sam do sada živjela u potpunom neznanju. Pored toliko mnogo divnih, tankoćutnih, komornih kantautora to i nije tako neobično, no da nije bilo Fathera Johna Mistyja vjerojatno bi mi promakao i ovaj odlični album. Father John Misty je, naime, Tillmanova nova reinkarnacija u kojoj oživljuje kao kakav hipijevski šaman, a takav dojam potkrjepljuju i intervjui i priče o njegovom slomu, naknadnom potucanju Amerikom u kombiju do vrha punom gljiva i nastanjivanju u kolibi u boemskom i glazbenom poviješću bogatom Laurel Canyonu, prašnjavom i vrućem predgrađu Los Angelesa.

Dojam upotpunjuje pastišni omot albuma kričavih boja i pop-crteža svega svetog i nesvetog, od trećeg oka i rogatog vraga, do duhova i policajaca, nalik na pakleno platno oslikano u "Day of the Locust" Nathanaela Westa. A takva je i zbirka likova koji šeću pjesmama na "Fear Fun", cijeli holivudski polusvijet uplakanih ljubavnica i ženskara, protuha i starleta u usponu, komedijaša i revolveraša, i svi oni nose barem jedan prošli život zaključan u teškom sanduku. No Tillman ne pjeva samo o tuđim životima koji su krivo skrenuli, već, barem dijelom i o gorkom okusu vlastitog hedonističkog pretjerivanja i traženja; i sam je do lakta u tome, ili kako kaže u uvodnoj "Fun Times In Babylon" 'Ride around the wreckage on a horse knee-deep in blood'.

Pjesma započinje zvonkim vokalom, titranjem nekog žičanog instrumenta poput tamburice i nježnim anđeoskim korom, dok Tillman stoički tare dušu i pjeva o pušenju trave. Album nastavlja još jednom šakom u zube u obliku "Nancy From Now On", funky laganice u stilu 70-ih, o istraživanju dubina koje je (ili smo) u stanju doseći, a tu su i grozničave budne noćne more "Misty's Nightmares 1 & 2" čiji refren ipak optimistično najavljuje 'Gonna take my life back one day' uz zvuke pedal steel gitare.

Najupečatljiviji na albumu je Tillmanov neizmjerno ugodni vokal kojeg obuzdava dok tka delikatne melodije, ili ga pak pusti da zakrešti i lomi se, kao u "I'm Writing a Novel", možda najsmješnijoj pjesmi na albumu o epizodi s pejotlom izmakloj kontroli. Cijeli "Fear Fun" stilski je vrlo razbarušen, spajajući redom plesni country, živahni blues, ponešto gospela i malo rocka, i općenito je puniji, složeniji i zabavniji od svih Tillmanovih ranijih radova.

S Fatherom Mistyjem, Tillman kao da je izvukao glavu iznad vode i prodisao nakon dugo vremena pa sad halapljivo lovi zrak. Očito ponekad nije tako loše spaliti sve, pokupiti prnje i početi ispočetka na nekom manje vjerojatnom mjestu.

fatherjohnmisty.com