No Age Everything In Between Sub Pop 2010.
Dobri naš Mate i ove se jeseni/zime potrudio u Zagrebu organizirati sjajne koncerte. Mnogi se vesele Nationalu, neki Teenage Fanclubu, Lambchopu ili Caribou, ali prava je poslastica upravo No Age. "Everything In Between" je jedan od albuma godine i biti će pravi užitak čuti ih uživo
Podsvijest me prevarila. I to debelo. Posljednjih mjesec dana iz tjedna u tjedan pišem neke druge recenzije dok mi se u svim mogućim mp3 playerima uglavnom vrti "Everything In Between". Kao, razlog je bio taj što sam čekao da Sub Pop i službeno objavi ovaj album iako nama na pot listi ti službeni datumi nikada nisu predstavljali problem. Pa sam tvrdio kako i nije neki problem čekati taj datum kada je bilo dosta dobrih albuma za recenziranje što jeste istina, ali ni Grandchildren ni Rokkurro ni Serena-Maneesh nisu toliko dobri kao No Age, a ponajmanje je to Underworld čiji sam album već zaboravio.
Pravi razlog je bio taj što sam podsvjesno čekao da se preselim u Zagreb pa da napišem nešto o ovom albumu. Jer, upravo No Age predstavlja taj neki razlog zbog kojeg bježanje iz Grada lakše proživljavam. Naravno, Ona je ipak razlog preseljenja broj jedan i bez Nje do preseljenja ne bi ni došlo, ali činjenica kako ću ove jeseni/zime/proljeća/i tako dalje napokon moći pogledati dosta zanimljivih koncerata je nešto što olakšava buđenja u magli umjesto na suncu. Bez obzira što ću večeras vjerojatno s većinom potlistaša biti na Seven That Spells, u subotu gledati Threesome i Jarbole, a do 28. listopada biti tko zna gdje i na čemu još, tog dana će početi moja koncertna eksplozija. Jer dobri naš Mate se potrudio u KSET dovesti bend koji ima jedan od ponajboljih ovogodišnjih albuma.
"Everything In Between" je sve ono što očekujem od glazbe. Energija pršti u svakoj sekundi baš kao i činjenica da je ovo glazba sadašnjice, glazba 2010. godine. Naravno da se tu čuju i shoegaze i punk utjecaji koje No Age ne skrivaju, a o kojima je Žac prošle godine pisao, ali sve je to tu s mjerom, s razlogom. Pomalo himnične "Depletion", "Fever Dreaming", "Shred And Transcend", "Life Prowler" ili atmosferične "Glitter", "Skinned", odnosno nevjerojatno melodiozna "Common Heat" vrludaju svim onim emotivnim sferama koje želim da budu ispunjene kada slušam glazbu. U stvari, žao mi je što sam spomenuo samo 7 od 13 pjesama s ovog albuma jer je svaki ton na ovom albumu na svom mjestu i tu je s razlogom.
I nemam tu ja tu štoviše pričati. Tek poručiti Randyu i Deanu kako se nadam da će u Zagreb donijeti i vinilne primjerke ovog izdanja, odnosno da im koncert neće biti ispod razine koju su sebi zadali svim dosadašnjim radovima od kojih je ovaj ipak najbolji. Vidjeti ćemo se 28.10. u KSET-u, a do tada će me podsvijest vjerojatno još koji put prevariti. Zajebana je ona.
