Ta tinejdžerska zaljubljenost u metal glazbu donosila je i usvajanje tadašnjih 'metal normi' koje su, uz crnu odjeću s prišivkama i dugu kosu uključivanje i poznavanje tekstova naših idola. Engleski sam tada znao lošije nego sada, a ni ostatak moje ekipe nije bio nešto talentiran da bi tekstove skidali 'po sluhu'. Uostalom, bili smo klinci tada. Tekstovi su se skupljali prepisivanjem istih s nečije originalne kazete ili ploče ili izrezivanjem onih koje su objavljivali Ćao! ili Bravo. Ja sam oduvijek bio poznat kao picajzla (barem za neke stvari) pa sam ja za svoju arhivu sve te tekstove prekucavao na pisaću mašinu.

Od tada je prošlo dosta vremena, metal sam uglavnom počeo ignorirati (sve dok me Draž, koji će popizditi jer opet pišem recenziju na način da sam ja u centru pažnje a ne album, nije navukao na Alcest), a moram priznati kako sve manje pažnje obraćam na tekstove pjesama. Hoću reći, puno se glazbe sluša i tek oni albumi koji me uistinu zaintrigiraju, 'zasluže' da pažnju posvetim njihovim tekstovima.

E pa, album "Euria Ari Du" me poprilično zaintrigirao, ali tekstove Joseba Irazokija nisam pozorno proučavao. Čak i da sam ih uspio pronaći na internetu ne bih ništa razumio - album je naime otpjevan na ponosnom jeziku euskara (jezik Baska za one neupućene). Jedino što sam uspio napraviti vezano uz tekstove je da sam pitao sestru kolika je sličnost tog jezika za španjolskim kojeg je ova buduća doktorica povijesti prvotno naučila uz sve one silne sapunice. Nakon par usavršavanja u školi za strane jezike sada seka parla španjolski 'sve u šesnaest', ali niti jednu Irazokijevu riječ nije razumila.

I to je najveća čar ovog albuma - "Euria Ari Du" je klasičan folk/singer-songwriter album u kojem bi tekstovi trebali biti u prvom planu ili barem jako blizu. Međutim, tekstove ne razumijem, ali glazba je još jednom potvrdila kako je univerzalni jezik (jebote, koji stereotip, što će reći McGee na ovakve izraze). Već od uvodne pjesme "Batzuek Ixo" Joseba vas prima pod ruku i vodi kroz svoje glazbeno putovanje. Naslonjen uglavnom na akustičnu gitaru njegov smirujući glas nam kao da govori kako je sve u redu i kako uopće ne moramo znati gdje idemo - dovoljno je samo prepustiti mu se i sve će biti u redu. "Beldurik Gabe", "Ohartzean", "Le Bonheaur Est Simple" i "Nonahi" su etape tog puta na kojima treba malo zastati i pogledati oko sebe jer se iz njih ispoljava sva ljepota Irazokijeve glazbe.

Bez obzira na sve silne singer/songwritere koji nam dolaze iz Amerike, mene je na guzicu bacio onaj kojeg apsolutno ništa ne razumijem. Baš kao i Coeur De Pirate prošle godine. Zanimljiva je to činjenica. Doduše, možda je stvar u tome što i Joseba Irazoki i Coeur De Pirate, baš kao njihovi američki uzori, u cijelu priču odaju elemente svojeg, a ne američkog folka, a Baskija i Quebec su mi oduvijek bili privlačniji od američkog juga koji je i najplodnije područje tih nekih modernih trubadura.

www.moonpalacerecords.com
www.myspace.com/josebairazoki