Recenzije

Why? Eskimo Snow anticon. 2009.

srijeda, 19. kolovoza 2009

"Eskimo Snow" je više pop ploča nego što su to bili prijašnji albumi, ali zadržani morbidni i cinični odnos prema intimnim temama čini ju na neki način još većim pothvatom u anticon-ovom davno započetom pohodu ka razbijanju žanrovskih zasada.

'Pripremajući se' za ovu recenziju pročitao sam svoje stare uratke slične prirode. Između prošlog i pretprošlog je rupa od koje tri godine, tako da postoje neke razlike u razmišljanju, konstrukciji rečenica, količini gluposti i sličnom (nisam puno napredovao), no glavna zamjerka je sigurno to što svi izgledaju kao loše stilizirani stubovi (oni neispravno uređeni članci) na wikipediji. Stvar koju nisam radio 'pripremajući se' za pisanje jest ona ključna, slušao samu ploču. Album sam dobio pet dana prije roka (Ante me spasio), onda sam neplanirano proveo tri dana na otoku kamo nisam ponio laptop, a četvrti dan sam proveo u tranzicij između otoka, grada i mjesta gdje sam sada. Ovo je stoga savršena prilika za još jedan loše stilizirani wiki stub s iznebušnom poantom. No koliko god ja znao o Why?-u, em ovdje nemam internet koji bi mi pomogao, em mi vrućina i pospanost mute koncentraciju za takvo što. Pa eto!

Sjećam se da me u srednjoj školi bilo zaintrigiralo pitanje zašto su točno sjevernjaci navodno depresivniji od nas koji upijamo više danjeg svjetla. Očito da je gore hladno i malo je sunca, a ovdje je toplije i sunca je više. No razmišljao sam je li to isključivo do endorfina koji se aktiviraju suncem ili kako već, ili i sama klima i kratki (ili pak šest mjeseci dugi) dani mogu utjecati na čovjekovu psihu bez fiziološkog posredstva sunčeve svjetlosti? Nemam pojma i stvarno nije bitno, no ne znam zašto, ali na Why?a me podsjetilo sljedeće: Naime, kada ležimo u krevetu u mraku prije nego zaspemo jedino što možemo percipirati (izuzev taktilno) i čega smo svjesni smo mi sami. Znamo kako nam sobe izgledaju po danu, a po mraku nisu bitne, i tako dalje. Postane li onda čovjek, proboravivši predugo u mraku, sebe svjesniji više nego što je zdravo, ili bude li prečesto svjestan samo sebe? Ako nisam već – a izvjesno je da jesam- previše zabrazdio, saznaju li tako sjevernjaci (ili recimo ljudi u samicama) nešto ružno o sebi što nama koji smo bliže ekvatoru nije toliko blisko?

Uglavnom, preslušavši cijeli "Eskimo Snow" prvi put danas u 11 ujutro, pospanom mi je to palo napamet. Ne znam zašto. Ako ne znate za Why?, oni nit su skandinavski ili kanadski bend, nit su baš toliko depresivni. A Why? je zapravo ime pod kojim je krajem devedesetih počeo snimati Jonathan "Yoni" Wolf, čovjek iz Ohia, jedan od osmorice osnivača i vlasnika izdavačke kuće i glazbenog kolektiva anticon.-a iz Oaklanda u Californiji. Samizdatom "Almost Live From Anna's Cabin" iz 2002. Why? postaje bendom, i danas se takvim smatra, no ipak se čovjek može zbuniti kada na tuđim pločama pročita 'featuring Why?', a to se ne odnosi na cijeli bend već samo na Yonija.

Yoni se (kao Why?) proslavio pločama s bendom cLOUDDEAD uz anticonove prvake, Doseone-a i Odd Nosdam¬a, te samostalnom pločom "Oaklandazulasylum" (2003, anticon.). Bio je član i mnogih drugih anticonovih bendova poput Greenthink (s Doseoneom), Reaching Quiet (s Odd Nosdamom), Hymie's Basement (s Fogom. Zapravo s Andrew Broderom, čovjekom koji također, čas sam, čas s bendom izdaje kao Fog, što zbunjuje kao i Why?) i još nekolicinom drugih bendova koje nećete naći na wikipediji (eto vam!).

Sam, Yoni je izdao jedan i po' album, jedan EP te jedan split s Nosdamom, a kao bend, Why? su snimili tri ploče, dvije "Almost Live From..." kompilacije i jedan pravi EP. Taj, za sada jedini njihov EP zove se "Sanddollars" (2005, anticon.) Sad, kao prvo, "Eskimo Snow" od svih Why? ploča najviše podsjeća na "Sanddollars", drugo, 'Sanddollars' su školjke koje se s jačim valovima u velikim brojevima nasukavaju na pacifičke plaže, i treće, atmosfera istoga bi se mogla prozvati barem ljetnijom od ostalih ploča. No ono što je ovome poanta i nīt koja će nadam se sve povezati jest ta neprozirna melankolija koju nalazimo u pjesmama trija iz Oaklanda. Istu iz nekog razloga ja povezujem s ljetnim čemerom i fjakom, a može se reći da su ju uveli "Sanddollarsom“. Ja ju doživljavam kao nešto dislocirano, kao nešto što ne bi bilo samorazumljivo da je glazba na jeziku koji ne razumijem, i općenito nije samorazumljivo. Evo prvoloptaški (i ne samo to) - kao pisoar u muzejskom postavu. "Eskimo Snow" je više pop ploča nego što su to bili prijašnji albumi, ali zadržani morbidni i cinični odnos prema intimnim temama čini ju na neki način još većim pothvatom u njegovom davno započetom pohodu ka razbijanju žanrovskih zasada.

Osim što je više pop, Eskimo Snow je i više rock (u pravom smislu), i više folk ploča. Rock element se najjasnije čuje na pjesmi "In To The Shadows Of My Embrace". Pjesma završava s 'Lord please, why me!?', nakon čega kreće gitarski solo od cca. jedne minute. Rock sastavnica ove ploče se djelom i utjecajem pripisuje Fogu. Why? i Fog su naime intenzivno utjecali jedan na drugoga, te su dobar dio svog materijala protekle četiri godine snimili zajedno. Od prošlog Why?evog albuma ("Alopecia" (2008. anticon.)), Fog i njegov basist (kojemu se trenutačno ne mogu sjetiti imena) se navode kao članovi benda, oba albuma su snimljena u Minneapolisu (odakle je Fog). "Ditherer", Fogov posljednji album također je bio neočekivani preokret prema 'pristupačnijim žanrovima', no puno više na rock bandu. Folk je na Eskimo Snow-u pak prisutniji, ali ne znam kako to reći nego kao: tek onoliko koliko želimo nešto priznati za folk. Onoga čega pak nema, ili ima u tragovima, ali u onom smislu u kojem na čokoladi za kuhanje piše da može sadržavati tragove kikirikija i badema i čega već, to je hip-hop. Ako ste alergični na kikiriki, bit ćete jedan koji će ga osjetiti naspram tisuća koje neće. Pretpostavljam da je tako sa hip-hopom na "Eskimo Snowu". To su uglavnom igre riječima i 'multi rime' (kada se namjerno u dvama stihovima (ili njih više) rimuje više uzastopnih slogova u više riječi (otprilike); sa svrhom demonstriranja vještine rimovanja i postizanja boljeg 'flowa'. Npr. 'I wanna speak at an intimate decibel/ with the precision of an infinite decimal' (u pjesmi "09 The Blackest Purse"), intimate- infinite ; decibel - decimal.). Dakle samo ostaci hip hopa za koje se može i sporiti da su ostaci hip hopa. No poznavajući Why? hip-hopom prožetu prošlost, nećemo sumnjati.

Za ljubitelje benda jedna je važna faktografska crtica ostala neistaknutom. "Eskimo Snow" i "Alopecia" su snimani istovremeno. Nakon nekog vremena je petorka shvatila da postoje dva profila pjesama, te da bi trebalo napraviti dvije ploče. "Alopecia" je kasnije nadosnimavana u Oaklandu dok je dovršeni "Eskimo Snow" dvije godine bio na čekanju. O tome su na Sole-ovom (jedan od anticonovaca) forumu nešto mutno bili rekli sam Sole i menadžer anticona., Shaun, i prije nego što je Alopecija izašla. Bilo je rečeno (citiram po sjećanju) 'one is more hip-hop, that will come out first, the other is less hip-hop'. Na to je Shawn odgovorio sa 'hip-hop is in the eye of the beholder', pa je netko rekao da Yoni snima album s Neko Case o gradu patuljaka u Coloradu u 19. stoljeću ili nešto u tom stilu, to je pokrenulo lavinu humornih spekulacija o novom Why?-u, a to pak uništilo diskusiju. Ni dan danas nije sasvim jasno koliki dio kojeg albuma je snimljen kada, no ono što je važno jest to da "Eskimo Snow" ima elemenata "Elephant Eyelash" (2005, anticon.), pogotovo u vidu strukture pjesama i produkcije, "Sanddollarsa" u atmosferi te Alopecije u količini popičnosti. Zbog toga se već dovoljno zamršena progresija karijere dodatno komplicira. Ali to ga (bend i čovjeka) čini tim intrigantnijim.

Tekstovi su nakon "Sanddollarsa" postali intimnije prirode, često kroz razlomljenu naraciju, detalje iz privatnog života, usporedbi s koječim po sebi tužnim etc. Ne vidim doduše da je ijedan Why? album sadržajem tekstova puno intimniji od drugoga, no tonom i atmosferom, "Eskimo Snow" je naspram predhodna dva intiman i ništa više. I instrumentacija i produkcija su 'prirodnije' i pristupačnije, time manje toga odvlači pažnju od već spomenutog melankoličnog, ciničnog i nerijetko morbidnog odnosa prema svom privatnom životu. Pogotovo prema stvarima koje bi se po društvenim konvencijama smatrale ružnima, ili barem nepristojnima za javno iznošenje. No ni u jednom trenutku se ne osjeća da su to stvari koje ne bi trebale biti u pjesmama. Dapače. Why? ih izriče onom vješto upakiranom surovošću kojom gengsta-reperi izriču koga će roknut i svoje druge intimne probleme.

Sumnjam da će ikoga od fanova Why?a album razočarati, i stvarno je nešto što se može preporučiti. Favoriti su za sada "One Rose" i "Berekeley By Hearseback" I klonite se sunca. Ili nešto. Pih.

www.myspace.com/whyanticon

www.anticon.com