I znam da se može sada raspravljati danima i godinama o tome što maštovitost znači i znam da nakon te rasprave nitko neće izaći pametniji, ali moje pitanje se odnosilo na mogućnost zamišljanja pojava, radnji ili stvari koje vam netko drugi pokušava predočiti. Onda, jeste li maštoviti? Ako niste, ne znam ima li smisla nastaviti s daljnjim čitanjem ovog teksta jer se on zasniva na zamišljanju nečega, a ako jeste i dalje možete odustati jer ću vas ja zamoliti da zamislite halucinogenu drogu čiji učinak traje tek nešto manje od pola sata. Što se tiče snage te droge, najbolje bi bilo da bude osrednja - jača od dobre trave, a slabija od nekog tripa. Ideja je da vas ta droga solidno pukne, ali ostavi pri, nazovimo je tako, slobodnoj volji. Jeste zamislili? E, ako jeste onda možemo toj drogi dati i ime. Neka se zove Moon Duo.

E pa ta naša polusatna droga je sasvim lijepo podijeljena na četiri više-manje jednaka segmenta koja sliče nekoj lektiri: početak (uvod), zaplet, vrhunac i rasplet. Sve je tu, opisano u pjesmama koje nose i imena koja nam pašu za opis te droge.

Recimo, prva pjesma se zove "Motorcycle, I Love You". Ona savršeno paše onom trenutku kada skontate da vas droga počne pucati. Baš kao i svaka prava psihodelična droga i ova voli vožnju, a neka vas upotreba riječi 'motorcycle' ne sputa - možete krenuti u vožnju bilo kojim prijevoznim sredstvom. Doduše, ja ne vozim ama baš ništa, ali bih se rado prepustio vožnji dok svira ova pjesma, a droga počinje pucati. Činjenica kako sve počinje i završava istim ritmom, da vas usporeni glas uvodi u vožnju, a gitara njom savršeno vodi prema kraju odlično se uklapa u stadij našeg mozga - Moon Duo nas je razvalio, počinjemo osjećati promjene u psihi, a svemu tome se veselimo. Vožnja (ne mora biti brza, to ipak više odgovara nekim sintetičkim drogama) nam baš lijepo pomaže u doživljaju. To su one stvari s kojima pucanje postaje opipljivije, ali ne treba s vožnjom pretjerivati. Moon Duo kreće u drugu fazu gdje nam od vožnje više odgovara boravak u prirodi.

Tu ulijeće "In The Trees". Zvuk gitare je puno prozračniji, ritam nešto usporeniji, a atmosfera puno psihodeličnija. Ili nam se samo tako čini jer Moon Duo se potpuno oslobodio. Pričali su o ovoj drogi kao o nečemu fakat dobrom, ali nismo baš ovo očekivali. Potpuna predaja uključuje zamjećivanje onih detalja koje inače baš ne vidimo u najjasnijem svjetlu ili za njih nemamo vremena, odnosno pozornosti. A sada je sve kristalno jasno. Svijet je lijep, život je lijep, sve je lijepo. Priroda najljepša. Ova drveća kao da pričaju, otvaraju neke nove vidike. I neka ih. Neka. Mogao bih cijelo vrijeme ostati među njima, ali me zanima nešto drugo, zanima me kako se Moon Duo 'ponaša' u civilizaciji. Među ljudima. U gradu, na ulicama.

"Stumbling 22nd St." se bazira na nevjerojatno jednostavnoj i nevjerojatno hipnotičnoj melodiji na klavijaturama. Vokal ovdje preuzima još bitniju ulogu, a Moon Duo je jači nego ikad. Činjenica da se krećete među ljudima (sa slušalicama na ušima, naravno) koji nemaju ni najmanjeg pojma da ste vi toliko prepušteni ovoj droguštini da vas nije briga ni za što drugo. U stvari, briga vas je. Briga vas je za činjenicu kako velika većina nikada neće doživjeti ono što vi sada doživljavate jer su pretjerano zatvoreni, a cijeli život provode u različitim kockicama. Na trenutak vas hvata tuga, ali to je samo kratko - nema smisla razmišljati o lošim stvarima kada upravo doživljavate špicu. A još je i pjesma zakon. Gitare na kraju rade totalni kaos. Ona cura na klavijaturama i dalje svira isto, a onaj lik iz Wooden Shjips gazi sve pred sobom. Ništa nije ostalo osim nekog bijega, bijega od ovih ulica.

Posljednja pjesma se zove, baš prigodno, "Escape". Moon Duo lagano popušta, ali i dalje je sve lijepo. U biti, osjećaj 'puštanja' tih nekih halucinogenih droga je meni možda i najljepša stvar kod njih. Bilo je lijepo dok je trajalo, cijeli doživljaj se mogao proživjeti i s ekipom, ali 'puštanje' je najbolje doživjeti sam. Ono, opraštanje s jednim drugim stanjem koje se uvijek čini tako lijepim da se čovjek s razlogom zapita zbog čega tako nije cijelo vrijeme. S druge strane, prokleta smo mi forma života koja traži da joj nije uvijek po volji, koja traži probleme da bi se s njima nosili. Ipak, postoje oni koji zaziru od svake pomoći i oni koji su spremni probati neke stvari koje znaju biti od pomoći u nekim situacijama. Recimo, Moon Duo. Ili neka druga droga. Ili ne mora biti droga. Samo da je dobro.

www.moonduo.org
www.myspace.com/moonduo