Recenzije

Janka Nabay & The Bubu Gang En Yay Sah Luaka Bop 2012.

utorak, 6. studenog 2012

Janka Nabay je možda imao nesreće s ratnim zbivanjima, ali ga je to spojilo s Bubu Gangom. Rezultat toga je jedan od najboljih albuma afričke glazbe ove godine. "En Yay Sah" nikako ne treba propustiti.

Čak ni na svemogućem internetu nećete puno toga naći o bubu glazbi. One osnovne informacije će reći kako se radi o tradicijskoj glazbi Temne naroda, jedne od dvije najrasprostranjenije nacije u Sierra Leoneu. Kao i sva afrička glazba, bubu ima korijene u magijskim ritualima, a prelaskom većine Tamne stanovništa na islam, bubu se iz jedne religijske glazbe 'prebacio' na drugu - naime, sada se bubu najčešće pjeva, svira i pleše za vrijeme Ramazana.

Ono što će vam internet u puno većoj mjeri ponuditi kada upišete 'bubu music' od nekih povijesnih činjenica, ime je Janke Nabaya. On je, kako i sam za sebe kaže, 'kralj bubu glazbe', a zanimljivo je kako je on bio prvi koji je tamo negdje u drugoj polovici osamdesetih snimio neko izdanje bubu glazbe. Nabay je vrlo brzo postao zvijezda u Seirra Leoneu, ali slava mu nije bila dugog vijeka. Kao i njegovi sunarodnjaci iz Sierra Leone's Refugee All Stars, i Janka Nabay je poprilično propatio zbog građanskog rata u ovoj zapadnoafričkoj državi bogatoj dijamantima. Da ne prenosim previše toga što se Nabayju događalo, dovoljno je samo reći da je junak naše priče spas pronašao u SAD-u gdje, naravno, nitko nije čuo za njega te je za preživljavanje radio u lancu restorana brze prehrane.

No, kako se sudbina ipak pobrine da neke priče dobiju sretan završetak (ili barem sretan trenutak), tako je i Nabay opet dobio priliku da se bavi glazbom, a još k tome na puno višoj razini. Uz povremena nastupanja za pripadnike Sierra Leone dijaspore, njegovu glazbu je čuo producent Wills Glasspiegel koji ubrzo Nabayja upoznava u Bronxu, a onda su uslijedili zajednički nastupi. Glasspiegel je iskoristio svoja poznanstva te došao do ljudi iz True Panther izdavačke kuće koji su vrlo brzo objavili EP "Bubu King", a kako su njih dvojica ipak željeli nastupati s bendom, tako su upoznali ekipu iz brooklynske grupe Skeletons i Janka Nabay & The Bubu Gang su rođeni.

Dvije godine nakon što je True Panther objavio prvi Nabayjev materijal, "En Yay Sah" je ugledao svjetlo dana. Ovaj put se to dogodilo na Luaka Bop etiketi, a Nabay i njegov 'gang' su odmah osvojili veliku pozornost. Takvo što nije ni čudno jer je dovoljno čuti samo početak uvodne pjesme "Feba" pa da, ako imalo volite afričke ritmove, shvatite kako se radi o sjajnom materijalu. Uvodna, pomalo-pa-klasično-afrička dionica na gitari mantrično uvodi u pjesmu. Ritam sekcija to lijepo prati, a onda se javlja Nabay sa svojim 'lijenim' glasom. Varirajući negdje na razmeđu između storytellinga i pjevanja, Nabay ima taj hipnotički učinak, a kada mu se još i priključe sjajni ženski back vokali, onda je nemoguće odoljeti pokretanju udova u bubu ritmovima.

Ne znam kako zvuči tradicijski bubu i na kojim se on instrumentima svirao, ali ovo što su Skeletonsi, odnosno Bubu Gang, odsvirali 'ispod' Nabayjevih stihova posvećenih Sierra Leoneu, globalnom stanju svijesti, ali i ljubavi te bubu-u samom, je fantastično. Gitarske i klavijaturske dionice naizmjenične vuku kroz pjesme, a njihove dionice strukturirane su kroz nepregledna ponavljanja koja stvaraju mantrični učinak na slušatelja. Kada se tome pridoda i uistinu fantastična ritam sekcija (Nabay je toliko oduševljen bubnjarom Jonom Lelandom da ističe kako Leland može svirati simultane dionice trojice afričkih udaraljkaša), lako je zamisliti neke mistične ritualne u kojoj je ova ekipa u glavnim ulogama. Čak i u onim nominalno laganijim pjesmama (recimo "Ro Lungi") ritmovi su toliko intenzivni da vam ne dozvoljavaju preveliki odmor.

Klik koji se muzičarima s raznih strana svijeta (ima u Bubu Gangu i Sirijaca, nije tu samo ekipa iz Sierra Leonea i SAD-a) dogodio u ovom projektu je uistinu fantastičan. Bilo da se radi o 'klasičnije' odsviranim afričkim ritmovima ("Kill Me With Bluff") ili pjesmama baziranim na elektronskim zvucima ("En Yay Sah"), bilo da je glavna dionica odsvirana na gitari (spomenuta "Feba" ili "Somebody") ili klavijaturama ("Eh Mane Ah"), ovaj album je od početka do kraja odličan. Janka Nabay je možda imao nesreće s ratnim zbivanjima, ali ga je to spojilo s Bubu Gangom. Rezultat toga je jedan od najboljih albuma afričke glazbe ove godine. "En Yay Sah" nikako ne treba propustiti..

luakabop.com/artists/janka-nabay-and-the-bubu-gang