Ako ste se do sada susretali ili ćete se tek susresti s diskografijom Matthewa Coopera a.k.a. Eluvium, "Similes" će se istaknuti kao posebno izdanje za ovog glazbenika rodom iz Tennesseeja, s trenutnim boravištem u Portlandu. Na prijašnja četiri albuma, Eluvium je njegovao ambijentalnu glazbu baziranu na pianu i još nekoliko instrumenata, što je najbolje leglo na izdanju iz 2005., "Talk Amongst The Trees". Na "Similes" je, pak, dodao vokalne dionice i skladao klasičnije strukturirane pjesme, a rezultat je izuzetno mirno i opuštajuće djelo s jednim čistim biserom, nekoliko sjajnih tema te dovoljno trenutaka koji podsjećaju na ranije radove, da se ne izgubi prepoznatljivi zvuk od prije. Dosadašnje radove je najjednostavnije približiti kobasicom u stilu minimalni-piano-ambient-bla, a još bolje je čuti samog autora u jednom starijem intervjuu kako odgovora na pitanje o komponiranju glazbe:

'..when I do all my recording at home, I have all the time in the world to build up miniature pieces that end up just being a single melody line with tons and tons of layers, whereas in the live setting, you don't really have all that time to do so ...' (thesilentballet.com)

Ambijentalna glazba nosi breme repeticije i naginjanja korištenju recikliranih rješenja koja stvaraju atmosferu, ali vrlo često završavaju kao prolazna pojava kao i trenutak koji pokušavaju uloviti te na kraju gube smisao i odstranjuju želju za novim slušanjem. Dovoljno je sjetiti se petstotina bezličnih Café del Mar kompilacija. Eluvium je miljama daleko ispred takve glazbe. Similes kao cjelina donosi kompaktnu atmosferu bez ikakve primisli o popunjavanju minutaže što je lako učiniti i zamaskirati na albumu ovakve vrste te poentira kao zbilja lijep prijelaz i korak dalje u zvuku kojim će zasigurno steći nekoliko fanova više. Jedan od jakih razloga bi mogao biti "The Motion That Makes Me Last", jedna od najljepših pjesama izdanih zadnjih nekoliko godina. Nošena vokalom na tragu Nationala i sa piano dionicom na savršenom mjestu koja ubada bijele tipke pri kraju skale, to je laganica poslije koje osjećate pozitivno uzbuđenje i ushit usporediv sa osjećajem nakon gledanja filma tipa Juno. Za vizualnu nadogradnju svakako pogledajte i odličan spot za koji bi htjeli da je snimljen u jednom kadru, iako nije.

Eluvium stvara u svijetu arta koji ne prelazi u fart, čemu u prilog ide i suradnja sa zanimljivim umjetnicima iz drugih polja. Uz slušanje "Similesa"preporučljivo je pogledati radove Jeannie Paske s kojom surađuje već neko vrijeme i koja je radila kaver za album. Kao što je "Similes" otvorio jedna vrata, tako Obsolete World site Jeannie Paske otvara druga vrata. I tako dalje. Do sljedećih vrata. Kao Alisa.

eluvium.net
temporaryresidence.com/bands/eluvium
myspace.com/eluviumtaken
obsolete-world.blogspot.com