Naravno, sve je u slow motionu. Filter po izboru.   

"Don't Get Any Closer"

Naspavanost, neradno jutro na radni dan, izlazak iz bolnice ili čak sjećanje na idealnu svadbu. I to u crkvi. Tko bi rekao.

"Warm"

Soundtrack za opojno djelovanje endrofina nakon višesatne vožnje biciklom. Nagovještaj odmora koji je pun samilosti.

"By the Rails"

Drijemanje u vlaku koji prolazi kroz veliki grad. Pogled kroz prozor ne predstavlja nikakvu prijetnju. Svaki prizor inspirira. Pitam se zašto ne fotkam češće.

"Unknown Variation"

Ono kada se po ljeti baš jako veselim ljetnom neverinu. Turisti teroristi brzo bježe s plaže i ne dočekuju niti miris kiše koja je već negdje u daljini počela padati. Ja kao iskusni starosjeditelj skačem u more i slušam kišu ispod morske površine.

"Caroling"

Usporena snimka fešte s najdražim ljudima. Kraj filma. Iz studija je netko zaboravio sve upropastiti preuranjenim reklamnim spotovima.

"Sleeper"

Forsiranje popodnevnog spavanja koje kao da nikada neće doći, ali nakon kraćeg čekanja tonem u mrak taman dok svira ova stvar. Nakon 15 minuta se budim i ponosno promatram oveću fleku sline na jastučnici. Nastavljam dalje. Barem još tri sata.

"Envenom Mettle"

Jutarnja rekreacija. Sam u šumi. Sam u bazenu.

"Chime"

Tuširanje vrućom vodom. Pola sata.

"Rain Gently"

U biti ne pada kiša. Odlazim na Vidikovac u jedan od onih najviših nebodera uz pulski južni bulevar i nasumično zvonim nekome čije mi se prezime čini poznato. Predstavljam se kao dostavljač letaka i nakon toga odlazim na zadnji kat i s hodnika gledam u smjeru Stoje. Puštam ovu stvar i mislim se da li je moguće da to već nisam napravio kada sam prije sto godina prvi put čuo "Helicon 1" od Mogwai. Iza mene je gomila slika i život ponovo izgleda dovoljno dugačak.

"Impromptu (For the Procession)"

Ono kada čitate Murakamija i suosjećate s njegovim glavnim nihilistom koji vam se čini normalan. Na krivom ste putu. No, presudili ste si puno prije toga. Možda ste oduvijek takvi. Sklonosti. Odgoj…  Da, definitivno sam na krivom putu. Samo zato jer vjerujem da sam i ja normalan i da je to baš jedinstven osjećaj. Glavni lik u knjizi trenutno ne sluša jazz već neku klasiku.

"Covered in Writing"

Ono kada mi dosadi neutralni Brian Eno pa stavim Tima Heckera. Opojna melankolija. Nakon pete minute padam na koljena. Sve je u slow motionu pa me ništa ne boli.

"Entendre"

Nedjelja predvečer. Ne radimo ništa pametno, ali mislimo da je to trenutno najpametnije što možemo. Ja kopam po vinilima, a Ona po dizajnerskim časopisima. Fake Empire. Ne trebam filter jer je vani ionako narančasto-crveni zalazak.

"Strange Arrivals"

Evo ga ponovo onaj lik iz Murakamijevih knjiga. 

"Happiness" (ft. Ira Kaplan of Yo La Tengo)

Ira Kaplan nam je to već puno puta objasnio, ali every song is a comeback.

Važne stvari je već odavno objasnio Kreha.