Recenzije

El Rego El Rego Daptone 2011.

utorak, 6. ožujka 2012

El Rego je još jedna dobro skrivana tajna afričke glazbe koju su posljednjih godina svijetu počeli otkrivati Analog Africa, Voodoo Funk, i Daptone Records.

U stvari se nema puno toga reći o Theophile Do Regu, odnosno El Regu, kako je umjetničko ime ovog beninskog 'kralja funka'. On je bio još jedna dobro skrivena tajna afričke glazbe koju su svijetu posljednjih godina predstavili ljudi kojima se mora vjerovati. Prvo je jedna El Regova pjesma našla mjesto na kompilaciji "African Scream Contest" kojom je Analog Africa počela ukazivati na blago beninske glazbe da bi ista izdavačka kuća svoju ubitačnu kompilaciju "Legends Of Benin" bazirala upravo oko El Rega te, naravno, Orchestre Poly Rythmo De Cotonou.

Nakon tih kompilacija El Rego je zaslužio i svoje prvo samostalno svjetsko izdanje. Za ovaj album/kompilaciju njegovih pjesama iz 60ih i 70ih godina zaslužan je Voodoo Funk koji je sudjelovao u njenoj selekciji, a objavila ju je na ovim stranicama prilično hvaljena izdavačka kuća Daptone Records.

Što je to privuklo sve te glazbene znalce El Regu? Odgovor na to pitanje se lako dobije nakon što se posluša ovih 40-ak minuta, a naslućuje se već za vrijeme uvodne "Feeling You Got". Za tu sam pjesmu u recenziji za "Legends Of Benin" napisao da se radi o jednom od najboljih soul trenutaka koje sam ikada poslušao. Nije da sam nešto previše slušao soul glazbu u životu, ali iza ove tvrdnje i dalje stojim i poprilično sam siguran da će El Rego (na ovom albumu potpisan bez svojih Ses Commandosa) ovom pjesmom natjerati i one koji ne vole baš afričku glazbu da poslušaju album do kraja nadajući se da će dobiti još poneki dragulj poput "Feeling You Got".

A dobit će ih puno više od ponekog. El Rego sjajno pliva funk ("Djobime", "Achuta", "Colera"), soul ("Dis-Moi Oui", već spomenuta "Feeling You Got"), pa i blues melodijama i ritmovima ("Vive Le Renouveau", "Ke Amon-Gbetchea"). Naravno da ni El Rego ne zaboravlja istaknuti kako su svi ti ritmovi ionako nastali u Africi (u kratkom dokumentarnom klipu snimljenog s Voodoo Funkom El Rego objašnjava kako su svi ti ritmovi, a pogotovo blues potekli od ju-ju glazbe iz Benina i Nigerije). El Rego je, kao i uglavnom svi afrički glazbenici iz tog doba, u svoje pjesme ugradio tradicijske, u ovom slučaju voodoo ritmove, a u većini pjesama pjevanja su bazirana na mantričnom ponavljanju dijela teksta.

El Rego je još jedan od onih glazbenika iz Afrike zbog kojih se počne razmišljati o vremenskom stroju koji bi nas vratio da se osvjedočimo kako je to uživo izgledalo. Koliko god sam se posljednjih par godina već počeo navikavati da će me svako par mjeseci neko novo izdanje odvući na Crni kontinent nekoliko desetljeća unatrag i koliko god uživao u nepresušnom vrelu sjajne afričke glazbe, još uvijek me neke stvari bace na guzicu. El Rego je jedna od njih. Muzika za tulume i za aftere, kao i za ostajanje kod kuće. Muzika koja se može slušati u svako doba, ali savršeno pristaje buđenju proljeća koje nam se lagano događa ovih dana.