'I'm turning out just like my father/Though I swore I never would...'

Navedeni lirički isječak iz skladbe "Things The Grandchildren Should Know", koja se našla na začelju prekrasnog dvostrukoga albuma "Blinking Lights and Other Revelations", kazuje sljedeće: Mark Oliver Everett ili E, ušavši u četrdesete godine života, predviđa si sudbinu svoga oca, Hugha Everetta, fizičara i, površnim čitanjem kratkih epizoda iz njegova života stekoh dojam, osobenjaka. Stariji je Everett trošio sate kontemplirajući o interpretacijama paralelnih svjetova, dočim se E u potpunosti posvetio nepredvidivom svijetu glazbe, gdje je, na tragu svoga oca, kroz okvire pregršt žanrova i podžanrova, kontemplirao o vječnima motivima koji koče i pokreću: o ljubavi i mržnji, životu i smrti, sjećanju i zaboravu, nametnuvši se, pritom, mirijadom osebujnih načina pomoću kojih je svoja razmišljanja i stavove prenio, kako vrijeme odmiče, sve široj publici.

Produktivnost je katkad kontraproduktivna, ali "Wonderful, Glorious", deseti studijski album Everettovih Eelsa u nešto manje od dvadeset godina stvaralaštva, nastavlja seriju vrsnih ostvarenja ("Hombre Lobo", "End Times", "Tomorrow Morning"), ostvarenja u kojima je sve primjetnija E-jeva pozitivnost, jer pršti iz gotovo svake skladbe, premda su teme i, razumije se, motivi istovjetni, a stari strahovi i pripadajućih im četrdeset i četiri lubanje nazočni. BLaOR, kao i završnu skladbu istoga nisam slučajno spomenuo; naime, njome se najavljuje odmak od E-jeva turobnog perioda života s kojim se nikako nije mogao pomiriti. Načet smrću neshvaćenoga oca, potom i smrću majke i sestre, E je, poput nas, spas pronašao u glazbi. Iako su se u njegovim liričkim prozaičnostima mogla pronaći zrnca sarkazma i ironije, a sarkastičan ili ironičan ton uvijek je poželjan, posebice ako je izveden na pravi način, njegovim je bolnim iskazima dominirala neopterećena iskrenost, pa makar je spomenuta ironija često znala izazvati smiješak, nerijetko sam se znao zapitati je li se čovjek u stanju iskobeljati iz takvih ponora gotovo opipljive depresije?!

Jest, srećom.

WG ne donosi nova rješenja; ni instrumentalna, a ni lirička. Umješno spojivši lo-fi blues sa iskričavim, a la power-pop gitarskim dionicama na albumu "Shootenanny!", kasniji je izričajni razvoj Eelsa poprimio razvidan obrazac principijelne samo derivacije; naime, ukoliko kažem da su najkvalitetniji albumi Eelsa "Beautiful Freak" te "Souljacker", kako je BLaOR neslužbeni best of benda, gdje predstavljaju sve mijene kreativnog im procesa, daljnji je tijek pozivanje na sve ono što je možda (?) započeto, a nije dovršeno na pravi način. Tako se E iz omiljene pozicije nemoći, onoga koji može udijeliti samo 'ružnu' ljubav, obraća svojoj voljenoj u jednostavnoj baladi "True Original" ('And if a gun was pointed at her/I would stand between the bullet and her/And if not being with me is makes her happy/I'd take that bullet too'), te time tvori (ne)sretan svršetak priče započete u nezaboravnoj skladbi "If You See Natalie". Dobar se, pak, smisao za humor E-ja najjasnije ocrtava u dirljivoj "Accident Prone". Prožeta strahom od samoće, manifestirala se ona fizički ili psihički, E je svjestan kako je sklon 'nesrećama' ('I was getting tired of/always being alone/good thing that I've always been so/accident prone'), pa najavljuje da čak i on, čuveni samotnjak, završava s nekim. Nema kraja duhovitosti, doduše, jer sami zvukovni element skladbe, punjen pozivanjem na motown soul, nije komplementaran njegovim hrapavim, alkoholom smočenim glasnicama. S druge strane, recimo, "New Alphabet" pokazuje s koliko sigurnosti Eelsi barataju vlastitim naslijeđem. Javljaju se duhovi devedesetih ispremiješani (ne)očekivanim uletima dojmljivih gitarskih riffova i soloa, a E potvrđuje ono što sam ranije napisao, da je okrenuo novi list i stvorio novi, bolji svijet za sebe ('You know what? I'm in a good mood today/well I'm so happy it's not yesterday/man, it was brutal, with planning tissues/I guess you could say that I had issues/but it's looking good, I dug my way out, I'm changing up what the story's about').

U suštini, cjelokupna diskografija Eelsa, kao i poetika njihova izmučenog predvodnika, nazire se u skladbi "Ugly Love", koja se, naravno, nalazi na BLaOR-u. Naoko obična pjesma o muško-ženskim odnosima, između redaka krije istinu o Eelsima. Oni su nedotjerani, spontani i vođeni iskonskim čežnjama, a njihova je glazba - 'ružna glazba'. Ali je stvarna i traje. Dugo.