'Danas faca sutra opet kita', repao je Edo prije par godina i tako je valjda najjednostavnije objasnio cijelu šprehu glazbenog biznisa, diskografije i općenito današnjeg sustava vrijednosti. No Edo je "Spomen pločom" pokazao da će faca bit još puno godina. Iako je u svojim pjesmama uvijek pokazivao rispekt prema starijoj generaciji MC-a u Hrvatskoj i svojim kolegama sa scene, činjenica je da je on taj koji je srušio mnoge granice popularnosti. Prvo, jedini je čovjek koji je u javnost dospio nastupom na Briljanteenu i nakon toga uspio ostvariti karijeru, prodao je albuma ko niti jedan MC u Hrvatskoj do tada, prvi je uspio napunit Dom Sportova (doduše uz pomoć T-Coma zbog čega je snimio par reklama i kasnije se posipao pepelom), a otvorio je i mnogima vrata.

Posljednjih par godina Edo nije svirao sa svojim pratećim bendom Leksaurini nego je nastupao uz pomoć kolege Frenkija i DJ-a, i to je radio poprilično dobro, jer je na pozornici pojava koja može sama zadržati pažnju publike. Meni ga je je bilo puno draže slušati uz live band pa sam se razveselio kad sam čuo da ponovo okuplja glazbenike. Nakon što je na prošlom albumu uspješno isprobao koncept 'jedan MC jedan producent' i za to angažirao Kooladea, vratio se sa Best of-om. "Spomen ploča" kolekcija je Edinih najdražih pjesama koje su malo prearanžirane i ponovno snimljene uz pratnju novog benda. Na albumu je vrlo uspješno iskorištena brass sekcija pa neke pjesme zvuče kao da ih je sedamdesetih svirao neki crnački funk bend iz Amerike. Doduše, dosta sampleova koji su korišteni na Edinim albumima i jesu bili iz tog razdoblja.

Album počinje s "Ove godine" koja je u originalu bila na posljednjem albumu "Balkansko a naše". Pozitivna pjesma, na tragu Edinog hita "No sikiriki", o ljepšim stvarima u životu. Nastavlja se sa "Saletovom osvetom", pjesmom o ludom Saletu i njegovom popisu za odstrel svih koji su mu se zamjerili. Nažalost čuo sam anegdotu da je neki debil iz Slavonskog Broda stvarno doslovno shvatio pjesmu i upucao frenda uz Edin soundtrack (nadam se da mu to nitko nije ispričao). Slijedi "Jebo Vladu", nažalost, ta pjesma će vjerojatno uvijek biti aktualna na ovim prostorima (uz ovu pjesmu također postoji anegdota vezana uz određenog medijskog tajkuna na čijim se medijima nije neko vrijeme mogla čuti niti jedna pjesma od Ede). Na albumu su se našle i dvije stvari koje su napisane zajedno s Damirom Avdićem za HC projekt TRNOKOP koji nažalost nikad nije zaživio, te pjesme su i jedine koje do sada nisu nigdje objavljene i žao mi je što nismo dobili priliku čuti kako bi to zvučalo s carem Avdićem. Na ostatku albuma niže se hit za hitom među kojima je i meni možda najdraža Edina pjesma "Oldskul" koja zvuči onako kako i naslov dade naslutiti, old school repčuga gdje Maajka reprezenta sebe i ekipu od Frenkija, preko Kooladea do ekipe s Jale (valjda se ovako piše).

Teško je pisat o albumu na koji stvarno nemaš niti jedne zamjerke. Edo se vratio, pokazao svima da je car Balkanskog hip hopa i opet će razvaljivat bine i rasturat mikrofone po koncertima diljem Hrvatske, a ja ga jedva čekam opet gledat uživo.

www.edomaajka.com
www.myspace.com/balkanskonase