Alcest Écailles de Lune Prophecy Productions 2010.
Francuzi su veoma brzo reagirali na ozloglašeni norveški "Black Metal Inner Circle" (onaj kružok black metalaca koji se okupljao i međusobno klao u podrumu dućana Helvete pokojnog Euronymousa) okupivši krajem osamdesetih svoje DIY black metal snage u skupinu prozvanu "Les Légions Noires" (Mütiilation, Torgeist, Vlad Tepes…). Scena je od prvih aktivnosti izdavačke kuće Drakkar Productions, preko pojave novijih bendova poput Peste Noire pa sve do današnjih dana bila vrlo aktivna. Nije nimalo čudno što su se na tom obilatom izvoru blackera pojavila prva razvikanija, široj masi pristupačnija i automatski komercijalno uspješnija post-black metal imena. Pogađate, riječ je o bendovima Amesoeurs i Alcest.
Stéphane Paut, poznatiji kao Neige, je 2005. reinkarnirao i konvertirao svoj tinejdžerski black metal projekt Alcest s kraja devedesetih. S EP izdanjem "Le Secret" nagovijestio je promijene koje su dvije godine kasnije na prvijencu "Souvenirs d'un Autre Monde" rezultirale drastičnim preoblikovanjem black metala kojem je bio vičan surađujući s bendovima Peste Noire i Mortifera. Tradicionalni norveški black metal zvuk sa prve demo snimke "Tristesse Hivernale" postao je samo temelj glazbenoj anomaliji kojoj smo rado pripisali kombinaciju shoegazea, post-rocka i mjestimice eteričnog darkwavea. Bend Amesoeurs bio je kratkog vijeka, ali se Neige i s njima proslavio redajući slična žanrovska ukalupljivanja.
On je konvertirani blacker, tj. nekakav black metal hipi koji vrlo vjerojatno ne konzumira halucinogene supstance, ali vam bez grižnje savjesti prodaje jednu naizgled plitku priču. I to čini jako dobro. Štoviše, nesvakidašnje lijepo. Kaže da su mu kao inspiracija za skladanje "Souvenirs d'un Autre Monde" poslužile vizije o svijetu iz druge nepoznate dimenzije. Ohrabren kampanjskim savladavanjem ezoteričnih učenja, Neige pretpostavlja da se njegove vizije temelje na sjećanjima iz polusvjesnog stanja između dva zemaljska života. Kako biste se uvjerili u njegovu dosljednost izvadio sam ključni dio opisa te paralelene dimenzije iz intervjua koji je 2007. dao za Pitchfork:
"It's an indescribably beautiful place where everything --trees, glades, and brooks-- produces a pearly light and where a faraway and celestial music floats in the air like a perfume. In such a place the spirit wanders without its mortal coil and deprived of the five senses pertaining to the body. It perceives what surrounds it in a completely different way such as I couldn't describe with words. There, one no longer feels moral and physical suffering, diseases, anguish of death but only a feeling of peace and indescribable ecstasy. The place is inhabited by beings of light who are infinitely benevolent, protective and who communicate by talking directly to the soul, in a "language" beyond words. Of course, that was just a clumsy and incomplete description. To understand me fully, it's better to listen to my music."
Alcest kao glazbeni koncept privlači zbog pripitomljenog misticizam često spomenutog black metala, a prije nego što o njemju krenete razumno promišljati, već ćete biti žrtva njegove bezazlene i plitke maštarije. Tekstovi pjesama su djetinjasto jednostavni, ali konačna ih forma u potpunosti opravdava. Dok je sjedne strane ova glazba meditativna, eterična (imamo novog heroja! - Ethereal Metal!) i bajkovito lijepa, s druge strane imamo potpuno naivnu i nevinu viziju tuge, nostalgije i ljubavi. Ova glazba stimulira selektivno pamćenje koje filtrira samo lijepa sjećanja. Za one neoprezne i lakovjerne ona je izvor hipertrofirane melankolije.
Osim čestih usporedba s My Bloody Valentine i Jesu, možda su najbliže one sa Slowdive ili čak s ranim Dead Can Dance i This Mortal Coil atmosferama. Doduše, nakon "Tir Nan Og", posljednje pjesme s prvijenca, nekima će na pamet pasti i teta Enya.
Na novom albumu "Écailles De Lune" Neige se ponovo češće oslanja na black metal zvuk sličan onome u pjesmama benda Amesoeurs. Prvi dio albuma reda isprekidane black metal juriše i vrištanja koja se izmjenjuju s nježnim clean pjevom i eteričnom gitarskom temom koja se provlači kroz skoro cijeli album. Pjesma "Percées De Lumière" je vrlo vjerojatno najbolji prikaz svega što je danas Alcest. "Solar Song" stvarno zvuči kao prigušeni i raspjevani Jesu, a posljednja "Sur l'Océan Couleur de Fer" puno je primjerenije rješenje od "Tir Nan Og" s prošlog albuma. Ta najlaganija pjesma iz Alcest repertoara podsjeća na keltski folk koji se savršeno slaže s laganim intermezzima s dva dijela naslovne pjesme. Prvotna ideja je bilo ponovno snimiti dvije pjesme s "Le Secret" EP-ja, ali se Neige u zadnji čas odlučio za ovu pjesmu. Ukoliko ne brojimo kratki ambijentalni instrumental "Abysses" imamo samo pet pjesama koje se ne mogu pohvaliti ujednačenim tempom s prvijenca. Svejedno, ovo mračnije izdanje otkriva da se povremeni black metal izleti svakako isplate.
Nemoguće je zanemariti cover albuma zbog čije ljepote svi redom hiperventiliraju. Ta dopadljiva kombinacija Lipa Mill fantasy bilježnica i secesijskih sličica s Job cigareta naivna je i bajkovita isto koliko i samo glazba.
Iako ovoga puta nedostaje konkretni tematski koncept, na vama je s koliko ćete se skepse prepustiti još jednoj Alcest bajki.
Što je razum bistriji, to je fantaziranje bolje.