Teško se sjetiti posljednjeg izvođača koji je okupirao naslovnicu NME-a, muzičke verzije 24 sata, a da je istovremeno bio dio jedne od većih kolumni u elitističkom The Wire.

Odd Future Wolf Gang Kill Them All, losanđeleski kolektiv jedva punoljetnih klinaca na čelu s ultratalentiranim neslužbenim liderom Tyler, The Creatorom je nadrastao okvire samog hip hopa. Ako je Fincher sa Social Networkom snimio generacijski film, onda OFWGKTA isto čine za muziku. Njihov rad i postojanje je slika i prilika instant kulture instant generacije, emocionalno sakate i prepune informacija. Nesvjesno, Odd Future su svojim potezima u kratko vrijeme redefinirali definiciju mainstreama i onoga što on može biti tj. onoga što je u njegovim granicama prihvatljivo. Nedvojbeno je kako će ovakva pojava na glazbenoj sceni pomaknuti parametre vrednovanja umjetničkih artefakata - zauvijek.

Cijeli uvodni tekst za OFWGKTA tjedan...

U današnjem izdanju slijedi osvrt na "Earl" Earla Sweatshirta.

*** *** ***

Novim albumom ''Goblin'' Tyler, The Creator se izvan svake sumnje potvrdio kao autorski najjači član OFWGKTA kolektiva. Glava i arhitekt svega što se može svesti pod nazivnik Odd Future, kreativna je perjanica ukupnoga opusa ekipe iz Los Angelesa. No meni, koji nisam najveći fan OF-a, najviše pažnje je privukao najmlađi među Odd Futurevcima, Earl Sweatshirt.

Unatoč tome što je najmlađi (u vrijeme izlaska albuma još nije navršio sedamnaestu), Earl je prosječnom hip-hop slušatelju pretpostavljam najatraktivniji jer album ''Earl'' je, makar što se tekstova tiče, zanatski najdorađeniji uradak u OF diskografiji. Iako na trenutke do maksimuma nabijen multi rimama, internalima, aliteracijama, asonancama i konsonancama; svojim stilom - nesiljenim i prirodnozvučećim deliveryem, takozvanim 'lazy flowom' (npr. MF DOOM, Serengeti, Jay-Z) te kalifornijskim thug stavom - Earl izbjegava krutost i sterilni (bez negativnih konotacija) perfekcionizam primjerice Rakima, oca tehničkog repanja. Bez ustezanja će razbiti stih odgođenim slogom, praznom rimom, 'off-beat' repanjem ili odšutiti kraj lajne, uklapajući se tako u tinejdžersku nonšalanciju, nepredvidivost i apsurd koje krase hip-hop OF kolektiva.

No iza tehničke dojmljivosti i originalnog stila zbog kojega forma teksta ne odaje dotjeranost iste, leži sadržaj zbog kojega se većina vas najvjerojatnije pita koji kurac je pot listi da nečemu poput Odd Future-a posveti tjedan.

Meni koji sam dio mladosti proveo slušajući i gangsta rap (a nisam preskakao ni horrorcore lektiru) nije teško preći preko opscenog i morbidnog u hip-hopu. Ali onome kome jest, dovoljno će biti pogledati spot naslovne stvari s albuma, prateći pritom riječi kako bi odustao od Odd Futurea i Earla. Njegova nadarenost za slikovitost u službi snuff estetike efikasno je sredstvo za 'vrijeđanje ćudoređa' slušatelja (formulaciju sam preuzeo odavde u odsustvu bolje ideje). Toga, ne budimo licemjeri, ima i u punku, u metalu, hardcoreu, rocku i drugdje u glazbi, ali kod Earla možda više uznemirava činjenica da se radi o maloljetniku koji to radi uvjerljivije od većine svojih kolega. No na stranu to. Koga uznemiruje, ne mora slušati.

No nije Earl toliko jednodimenzionalan. Da je, ne bi bio toliko zanimljiv. Pored spolnog općenja s leševima, silovanja, samoozljeđivanja, miješanja pogubnih kombinacija opijata i sličnoga, tu su i klasični hip-hop elementi. 'Boast', 'reprezentanje' svojeg 'crewa', bunt i tako dalje. No tu su i tjeskoba, mentalna nestabilnost i sve druge nijanse pomračenja uma. Odakle sve to dolazi i do koje mjere je ozbiljno, nisu pitanja za pot listu.

P.S. Earl trenutačno ne objavljuje glazbu. Njegova majka, bivša zamjenica predsjednika Južnoafričke Republike i predsjednica Južnoafričkog sabora (oca mu Wikipedija naziva centralnom figurnom afroameričke poezije sedamdesetih te velikanom južnoafričke književnosti), poslala ga je na vojnu akademiju na Samou i zabranila mu javne nastupe do punoljetnosti.

Odd Future tjedan su za vas pripremili Boban "Bobi" Gladić, Davor Rončević i Željko Krešić